Čovjeku je dano samo vrijeme, a Njegova su vremena i vjekovi (sub. 4.tj.k.g.II.)

************

1 Kr 3,4-13: U Izabranom Božjem narodu kralj je najpozvaniji brinuti za čistoću vjere. Prva knjiga o kraljevima počinje prijenosom kraljevske vlasti od Davida na njegova sina Salomona. O kakvom se kraljevstvu radi, iznijet ćemo ukratko.
Davidu je zaista pošlo za rukom objediniti izraelska plemena te ih održati zajedno u jednom kraljevstvu. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti, mudrosti i vjernosti Bogu, te odanosti proročkim viđenjima otklonjena je opasnost od strane Filistejaca. U to vrijeme vladari susjednih naroda: Moapci i Amonci na istoku te Aramejci iz Damaska na krajnjem sjeveru, bili su Davidovi vazali i plaćali mu danak. Ono što je vojnički osvojio, zadržao je vještinom ustrojstva kraljevstva. Na čelu države je sam David kao vrhovni zapovjednik i sudac. Uz sebe je držao nekoliko savjetnika, ali i stare prekaljene suborce. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab. Na dvoru je imao kroničara i pisara. Dvoru su pripadala i dva velika svećenika te ravnatelji i nadzornici nad gospodarskim područjem. Podijelio je svećenike u 24 grupe te uveo niz obrednih pjesama, nazvanih „Psalmi“. Podjela vlasti na dvanaest plemena nije ukinuta, a David je priznavao svakog plemenskog vođu i njihovu relativnu samostalnost unutar svoga kraljevstva. Takvo dobro ustrojeno kraljevstvo David predaje svome sinu Salomonu.
Uvodni obred Kralja Salomona ima znakovit sadržaj: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvome narodu, razlikovati dobro od zla.“ Za ovakvu molitvu u uvodnom obredu ulaska u kraljevsku službu, Bog mu daje veličanstvenu nagradu. „Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost… „ Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će biti poslije tebe. Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.“
Salomon će zaista postati SALOMON VELIČANSTVENI. Radit će na dobro čitave zajednice, sjedinjene u Bogu, a kasnije će se to očitovati u Isusu Kristu.

************

Mk 6,30-34: Evanđelist Marko donosi jednu vrlo važnu socijalno-društvenu dimenziju. Evo toga navoda: „Kad Isus dođe s molitve… izađe i vidje silan svijet, sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati u mnogo čemu.“ Narod je očito prepoznao tko je Isus. Iako je ovaj događaj prikazan u slici Pastira i ovaca, Isusa moramo gledati kao učitelja i Spasitelja. U večernjim satima Isus će nahraniti oko pet tisuća ljudi na jedan čudesan način, što potvrđuje i nagovješćuje sve što Isus jest, sada, i što će za nas ljude značiti. Sam će reći: Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta ( Iv 6,51).