Vjera i povjerenje su najveći kapital jedne obitelji, jer iz tih se kreposti rađa ljubav (pon.6.tj.k.g.II.)

*********

Jak, 1, 1-11: Još u Starom zavjetu kod proroka Ezekijela stoji, a Pavao o tome piše u Poslanici Rimljanima: „Pravednik će od vjere živjeti.“ Kako i na koji način? Ako pogledamo naš naravni život koji se odvija u obitelji, vidimo da je vjera i povjerenje najveći kapital jedne obitelji. Iz vjere i povjerenja rađa se ljubav. A ove dvije kreposti daju nadu i smisao života. Stoga je vjera veliki duhovni kapital koji sidri čovjeka i on sigurno i mirno živi život s onima na koje naslonjen. To je uvijek plod osobnog duha koji se poklanja drugoj osobi i u njoj se nastanjujemo kao i ona u nama. Prenesemo li to na osobe Presvetoga Trojstva, sve je još u savršenijem stupnju. Zato je vjera središte biblijske Objave. U takvim odnosima svaka kušnja rađa postojanost i nije bol, nego radost. I to je mudrost življenja.„Mudrost“ nije kao u grčkoj filozofiji neplodno znanje o stvarima i ljudima, nego je Božji dar, osobi od osobe. Mudrost je tek tada mudrost, ako je došla do izražaja u čovjekovu životu. I ona se uvijek bazira na molitvi koja je traženje i primanje s ljubavlju.
Apostol, Jakov kaže, da je sumnjivac čovjek bez vjere, koji traži, ali ne nalazi ono što traži. Možemo s pravom reći, kako često materijalno bogatstvo postaje čovjekovo siromaštvo, a siromaštvo postaje bogatstvo. Čovjek razdijeljene duše je nestalan.

**********

Mk 8, 11-13: Iz gornjeg teksta apostola Jakova, kao i mnoštva drugih biblijskih tekstova vidimo, kako je vjera središte biblijske religiji, ali Isus daje naslutiti njezinu srž u današnjem Evanđelju. Moramo reći da Isusa ne slušaju samo oni dobronamjerni nego i oni kojima se kosa na glavi diže zbog njegovih riječi i djelovanja. Takvi obično uvijek traže više za dokaz da je Isus „Netko“ tko je drugačiji od njih. To bi izgledalo da bi Isus stalno morao činiti čudesa da se takvima dokaže. Po njihovoj logici bi bilo: veće čudo, veća ljubav. Kad bi to tako bilo u naravnom životu: Veći zlatni nakit, veća ljubav. Onda bi se bogati nerastavljivo voljeli. A to nije slučaj. Isus postavlja navještaj evanđelja po načelu: „Obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Tako je vjera nužno povezana s obraćenjem, vjernošću, postojanošću i pouzdanošću. U stvari, sve to proizlazi iz Božje vjernosti. A to znači, da Abelova krv i krv poput Isusove krvi, sa zemlje vapi za milosrđem i praštanjem i za sklapanjem novoga Saveza. Isus će takav znak ostaviti cijelom čovječanstvu u žrtvi na križu kao najljepši i najveći znak Božje vjernosti i ljubavi prema čovjeku. Novozavjetni izabrani Božji narod pridružuje se žrtvi zahvale i spasenja, jer Isus skida okove koje sam čovjek sebi postavio.