Lukava ‘lisica’, dok tjera Petra, umire u teškim mukama (4.vaz.sr.)

*********

Dj 12, 24-13,5a: Stanovnici grada Antiohije sirijske uglavnom su govorili grčki i aramejski. Kako je Isus govorio aramejskim jezikom, a Pavao neprestano propovijedao Krista, tako su stanovnici grada Antiohije bili ponosni što su baš oni utemeljili kršćanski naziv zajednice. Od tada će, po cijelom svijetu, svi obraćenici nositi ime ‘kršćanin“, a zajednice nositi ime ‘kršćanske’, a naziv ističe iz riječi Krist.Samo deset godina nakon Kristove smrti, Crkva u Judeji, Samariji i Antiohiji postaje prava zbilja. Put Evanđelja bio je nezaustavljiv premda je posut patnjama i progonstvima, koja su bila u skladu s Božjim promislom. Progonstvo je otvorilo putove Evanđelju u nove zemlje i nove narode. Tako je Julije Agripa, kojeg Luka naziva Herodom, jer je nećak Heroda Antipe koji je ubio Ivana Krstitelja, a ovaj je 43 godine odrubio glavu apostolu Jakovu, bratu od Ivana Evanđeliste i apostola. Jakov je bio biskup u Jeruzalemu. Uhapsio je i Petra, kanivši i njega smaknuti, ali ga anđeo oslobađa okova i tamnice. Tako je Herod zaslužan da je Petar otišao iz Jeruzalema, jer treba pronijeti Evanđelje ‘do na kraj zemlje’. Za Petrom je raspisana tjeralica. Tražio je Petra na sve strane. Lukava lisica ga nije stigla. Ako su progonstva i bila u Božjoj providnosti, to nikako ne znači da su progonitelji trebali proći nekažnjeno.
Na svečanoj fešti u Cezareji, priređenoj u čast rimskog cara, Herod je pred silnim mnoštvom počeo svoj govor, a anđeo ga Gospodnji tako udari da je umro u neopisivim patnjama i grčevima.Progonitelj je bio kažnjen, a Božja je Riječ opet rasla i širila se. Na području između dvaju veliki gradova Jeruzalema i Antiohije sirijske, razbuktao se život kršćanstva, što je stvaralo novi Božji narod, narod Isusa Krista. Naglo su narasle potrebe daljnjeg misijskog djelovanja.
I dok su slavili Bogoslužje u Antiohiji, Duh Sveti, u srca svojih vjernih ulijeva spoznaju da treba odvojiti Pavla i Barnabu za jedno posebno djelo, da započnu sa širenjem Evanđelja ‘sve do na kraj zemlje’. Pavao i Barnaba odabiru sa sobom Ivana zvanog Marko. (ovo je Marko evanđelista).

***********

Iv 12, 44-50: Završimo Isusovim riječima iz današnjeg Evanđelja.
Povika Isus: „Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji mene posla; a tko vidi mene vidi onoga koji me posla. Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“ Mene je poslao Otac, a ja šaljem vas.