Uvijek će postojati opasnost od onih koji će iskrivljavati istinu, ‘istinu’ koja mora biti ‘radost i nada’svijetu (7.vaz.sr.)

Dj 20, 28-38: Pavao nastavlja svoj oproštajni govor starješinama u Efezu. Upozorava ih da brinu o stadu koje im je povjereno, izbjegavaju pohlepu, i da vode računa o Caritasu. Pavao ne izostavlja bitni element svakog sastanka (starješina) biskupa, a to je molitva. Naglašava opasnost, od onih koji će iskrivljavati istinuza koju je Gospodin došao na ovaj svijet, a i on je sam, za Evanđelje krvario u kamenovanjima i bičevanjima. U Pavlovim riječima iščitava se velika brižnost za Evanđelje koje je primio od Gospodina, a sada ga povjerava starješinama. Važna je uloga onih koji nastavljaju Pavlovo djelo, i moraju biti spremni na budnost i spremnost propovijedanja i svjedočenja stadu koje im je povjereno. Velikodušnost Pavlova duha, ocrtava njegovo viđenje brige za siromašne, jer nama je dijeliti ono što posjedujemo. Pavao ovdje citira Gospodina: „Blaženije je davati nego primati“. Na budućnost Pavao gleda kao čovjek čvrste vjere utemeljene na Riječi milosti Gospodnje koja je kadra izgraditi svakoga, pa i vas, i dati vam baštinu među posvećenima. Unatoč progonima, iskušenjima i teškoćama život vas starješina mora poticati na ‘radost i nadu’. 

Iv 17, 11b-19: U današnjem Evanđelju čitamo nastavak Isusove velikosvećeničke molitve. Nakon što je Isus postavio jasno načelo da su ljubav, vjera, i nada proizašle iz Božjeg djelovanja u svijetu. Očevo ime, kao i njegovu osobnost, prepoznajemo iz onoga što Isus, radi nas ljudi, objavi i prepati za volju Očevu. Prepoznavanjem takve ljubavi, prepoznajemo Oca od kojeg je Isus izašao i opet Ocu uzašao. Zbog neizmjerne iskazane ljubavi potrebno je sačuvati to Božje djelo od Zloga. Nadalje, potrebno je živjeti u Božjoj istini, jer vjerom u Oca, Sina i Duha Svetoga smo posvećeni, oni su sama svetost. U takvoj ljubavi i vjeri, učenici će moći izvršiti Isusovo poslanje u ovome svijetu i izgraditi nadu sigurne budućnosti, te biti ‘radost i nada’ svijetu.
Ako pogledamo i Pavla i Isusa, svaki na svoj način, izjavljuju da smo posvećeni po Riječi ili po Istini, po Evanđelju i predaji. Takva budućnost mora biti ‘Radost i nada’.