Home „Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!“ (11.tj.k.g.sr.)

„Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!“ (11.tj.k.g.sr.)

„Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!“ (11.tj.k.g.sr.)

„Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!“ (11.tj.k.g.sr.)
*******

2 Kr 2,1.6-14: Ranije smo pisali kako je Ilija na povratku s Horeba po Božjoj odredbi izabrao svoga nasljednika Elizeja. Već je cijela zajednica znala što će se s Ilijom dogoditi i da će ga Bog sebi pozvati. Ilija je predosjećao kraj, nastojao je ostati sam, ali ga Elizej ni časa nije htio napustiti. Jednog su dana stigli do rijeke Jordana koju čudesno prijeđoše. Zaustaviše se u blizini mjesta gdje je Mojsije umro. Ovdje treba podsjetiti na događaj ‘Isusova preobraženja’ kada su se apostolima ukazali Ilija i Mojsije. Ilija se počeo penjati na uzvišicu i kad je stigao do vrha, povjeri se Elizeju i reče mu: „Traži što dati još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!“ Elizej odgovori: „Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!“ Tako je Elizej htio biti Ilijin duhovni nasljednik. Ilija mu odgovori: „Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti.“ Tim riječima mu želi reći, da to što traži Gospodin daje. I dok su tako hodajući razgovarali: Elizej je imao viđenje: vidje ognjena kola i ognjene konje kako im trče u susret, i kako ih razdvajaju, dok se Ilija na kolima uzdizao i nestajao daleko u nebo. Elizej je gledao i vikao: „Oče moj, oče moj, vođo Izraela!“ Zatim više nije vidio ništa, ostao je samo Ilijin plašt koji bijaše pao s njega kao znak nasljedničke proročke službe. Elizej ga uze i vrati se prema Jordanu. Svima je bilo jasno da je Ilijin duh vodio Elizeja jer se pokazao odmah sposobnim da čini čudesne čine koje je vršio njegov prethodnik. Misterij Ilijina iščeznuća ostao je živ u sjećanju izabranog naroda. Mnogi su govorili da Ilija nije umro i da će se vratiti u trenutku kada nastane jača potreba za sigurnim duhovnim vođom. Mnogi su govorili, kad se Isus pojavio da je on Ilija. A Isus je tada upitao Petra: „A što ti Petre kažeš tko sam ja?“

**********

Mt 6, 1-6. 16-18: Isus nastavlja dopunjavati i nadograđivati vrline i kreposti svojih učenika. Tako upozorava da kršćanska svetost koja tvori dobra djela, Gospodin treba vidjeti, a ne činiti ih, da bi samo javnost vidjela. Ono što je vjernog Židova činilo pravednim (svetim) jesu: Milostinja, molitva i post. Vrlo je to često činjeno usiljeno i bučno u javnosti. U ovim područjima treba slijediti način kako je to Isus činio. On je svojim primjerom i svojim poukama poučavao učenike da treba i kako treba moliti. Molitva treba biti ponizna pred Bogom i pred ljudima. Ona mora biti više izraz srca nego usana i puna povjerenja u Očevu dobrotu. Isus naglašava osobito ustrajnost u molitvi. Tako je potvrđen jasan stav, da u molitvi biva uslišan onaj tko moli s vjerom u ime Isusovo, i traži prosvjetljenje i potporu Duha Svetoga. U molitvi mora biti uključeno oproštenje drugome, i dobro onoga koji nas progoni, a nadasve moliti za dolazak Kraljevstva Božjega i zaštitu u vrijeme kušnje.