1 Kor 8,1-7-.10-13: Rekli smo jučer da su Korinćani imali problem u Korintu zbog multietničke sredine, koja je sastavljena od mnoštva narodnosti koje su, ako izuzmemo Židove, sve po redu poganske. Uz sve poteškoće, za Pavla je to prilika da otpočne ugrađivati evanđeoski duh tj. Evanđelje, i bit će jako praktičan. U novonastaloj mladoj kršćanskoj zajednici, moralo se riješiti i mnogo svakodnevnih religioznih i kulturoloških tekovina, među koje spada vrlo često pogansko žrtvovanje životinja raznim idolima. Jedan se dio žrtvovanog mesa jeo na obrednim gozbama, a drugi se prodavao na tržnicama. Zbog toga je među kršćanima nastalo pitanje: Smije li se jesti takvo meso? Ako se jede, nije li to pristajanje na idolopoklonstvo? Jedni su govorili da idola uopće nema, i da, prema tome, nema nikakva razloga da se žrtvovano meso ne bi smjelo jesti. Drugi su se, naprotiv osjećali u savjesti dužni to izbjegavati.
Pavao rješava poteškoću na taj način što traži da se u zajedničkom životu sa spoznajom da nema idola mora spojiti ljubav prema braći kako se ne bi navela da radi protiv vlastite savjesti. Sve mora biti podređeno ljubavi samo da se izbjegne grijeh i sačuva veza s Kristom. Pravo se znanje krije samo u ljubavi. Znanje uvijek nadima, ako povrijedi brata ili sestru. Ljubav uvijek izgrađuje. I svojom slobodom u Kristu ne bismo nikada smjeli povrijediti savjest malenih. Ovdje se uvijek krije pritajena želja za naravnošću religije. A to kršćanstvo nije. Kršćanstvo  je nadnaravna objavljena religija po Isusu Kristu.

Lk 6, 27-38: Evo što kaže Isus: Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ljubite svoje neprijatelj. Dajte i obilno će vam se uzvratiti. Ciljevi ljubavi, dakle, nisu previsoki za našu narav jer nas je Bog stvorio i blagoslovio kao svoje izabranike, svete i ljubljene. I mi moramo biti ono što jesmo. Krist je u nama i on mora upravljati našim srcima. Tako Krist osobito naglašava: „Neka se Kristova riječ u svemu bogatstvu nastani u nama. Na svemu zahvaljujmo Bogu po Kristu.