Jr 3,14-17: Današnje liturgijsko čitanje, proroka Jeremije, uzeto je iz Prve njegove knjige u kojoj su brojna proročanstva o Judeji i Jeruzalemu. Poglavlje treće govori o ‘Mesijanskom narodu na Sionu.’ Možemo ga razumjeti samo ako znamo zašto je Bog odabrao proroka Jeremiju da bude glasnik njegove Riječi. Prorok djeluje u Judeji, a Judeja je ona iz koje treba doći Mesija. Jeruzalem je novi Sion koji postaje i ostaje svetište Božje. Ali kako održati izvornost Sinajskog saveza, kada je krizno vrijeme iznjedrilo ljude koji zastraniše u vjeri. Kako zaustaviti jurnjavu naroda u propast, a da za uzvrat Prorok ne bude odbačeni i pogažen. Muka je to za proroka Jeremiju. Unatoč velikim nevoljama s kojim se neprestano susreće, on druguje s Bogom i kao takav želi biti prijatelj ljudi. On, stoga, pjeva pjesme ‘o obraćenu’ i govori o novoj snazi novoga Siona kojeg Mesija treba utvrditi. Nije li Prorok već vidio Novi Savez u kojem, ne samo da će se Judeja i Izrael (Sjeverno kraljevstvo) sjediniti, nego će otvoriti vrata za cijeli svijet i učiniti ga Božjim. A upravo će to Isus s apostolima, sprovesti u djelo noseći Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem.

Mt 13, 18-23: Isus je utjelovljena Riječ Oca i Stvoritelja svijeta. Bog odašiljajući svoju Riječ ljudima, koja je i sama Bog, ne samo što dovršava svoju objavu, nego želi konkretno svoju Riječ učvrstiti u ljude, vrijeme i prostor. To i je zadaća Sina Božjega, utjelovljene riječi Božje. Isus ispunja volju Božju i vjerno prenosi riječ Očevu, a sam je rekao: ‘Ja i Otac jedno smo.’ Tako Isus mnoge Istine prenosi u prispodobama koje su se mogle shvatiti na dvije razine, površinskoj i dubljoj. Bila su to sredstva kojima je on razlučivao svoje slušatelje i one koji će odlučiti vjerno ga slijediti. Tako je otkrivao one koji su dolazili radi senzacije čudesa koje činio, i one koji su željeli razumjeti njegove poruke. Prvi su bili zadovoljni da čuju njegove prispodobe, drugi su tražili dublji smisao i molili ga da im protumači svoje izlaganje. Isus upravo danas u Evanđelju to i čini. Potanko objašnjava prispodobe o Kraljevstvu Božjem, pa tako i prispodobu ‘o sijaču’.