1Pt 2,2-5.9-12: Petar nastavlja govoriti o krsnom događanju u jednostavnosti i svetosti. Čovjek se ponovo rađa i dobiva neprolazan život kao „novi stvor-stvorenje“. Takav život prekida s prošlošću i to se mora vidjeti izvana. Sve staro iz poganskog svijeta mora se odbaciti. Kršćani su novorođena djeca koja moraju rasti, stoga im je potrebna prikladna hrana, a to je sam Krist „kruh života“.  Ne ispušta Petar naglasiti kao su kršćani živo kamenje u Božjem hramu i još k tomu oni su svećenici po kojem njihov život postaje nebesko bogoslužje. Takva vrijednost i dostojanstvo dolazi od povezanosti s Kristom velikim svećenikom i savršenom žrtvom. Već smo istaknuli da su čitatelji poslanice pogani koji su se obratili Bogu i sad mu pripadaju kao njegov narod. Stoga im se daju svi nazivi svetog i izabranog naroda – Izraela. A sve su to stekli Kristovom smrću i uskrsnućem
Petar želi da život kršćana, obraćenih iz poganstva, bude najbolje svjedočanstvo neporočnosti, i kao takvi imaju djelotvornu misionarsku snagu. Očito su Petru važna dobra djela više nego bilo kakva apologetska obrana vjere.

Mk 10, 46-52: Isus izlazi iz starog grada Jerihona i kreće prema Jeruzalemu u kojeg će ući jašući na mladom magaretu. Naime, Židovi su se nadali  da će Mesija doći od Maslinske gore. Postojali su kultni običaji da Kralja  morala nositi životinja koja  nije dosada nikoga nosila. Isus će Ispunit taj kultni običaj. Mesija će ipak i dalje ostati skriven, jer ga narod želi vidjeti onakva kakvog oni žele, a ne kakav je on u svojoj biti.
No, Isus je na samom izlazu iz Jerihona susreo slijepog prosijaka Bartimeje sina Timejeva. Ovaj odlomak Evanđelja želi biti potpora gornjem Petrovom nastojanju oko snažnog učvršćenja  kršćanske jednostavnosti i svetosti koja se postiže iskrenom vjerom. Drugim riječima, kršćanin ne smije biti duhovni slijepac i ne vidjeti divna djela Božja koja se očituju po Isusu a sada po samim kršćanima.
Za kršćanina je jasno tko je Isus, ali i tko je kršćanin.