Br 21, 4-9: Knjiga brojeva pripada grupaciji knjiga ‘Petoknjižja’.

Prva knjiga, je knjiga Postanka, koja obrađuje prapovijest čovječanstva. Ona obuhvaća početak svijeta i sve ljude, uspone i padove ljudskog roda, kazne za grijeh i potope, te rodoslovlja koja se usredotočuju na jednoga čovjeka Abrahama, koji je otac izabranog naroda.

Tako je knjiga Postanka cjelovita knjiga koja sadrži povijest predaka izabranog naroda, što je sve uvod u povijest spasenja. Sljedeće tri knjige Izlazak, Levitski zakonik i knjiga Brojeva tvore jednu cjelinu koja u okviru Mojsijeva života donose uspostavu društvenih i religijskih zakona.

Kako su susjedne stare civilizacije imale već visoko razvijen društveni i zakonodavni sustav i sami Izraelci su težili tome. Tako knjiga brojeva, osim popisa stanovništva i segmenata povijesti, dopunja prijašnje ‘sinajsko zakonodavstvo’ i prilagođuje ga novim prilikama za ulazak u zemlju Kannan.

Današnji odlomak iz knjige Brojeva, između mnogih nevolja s kojima se narod u pustinji kroz 40 godina susreće, donosi problem smrti od ugriza ljutih vatrenih zmija.

Aron, brat Mojsijev, neposredno umire.

Mojsije ostaje sam. Aron je bio ‘svećenik zajednice’.

Mojsije imenuje novog svećenika Eleazara, sina Aronova.

Tako se sva žestina naroda sručila na Mojsija.

Za takvu nevjeru Bog pušta ovo zlo sa zmijama koje ustvari i jesu u prapovijesti simbol otrova, grijeha i smrti.

Mojsije će zato na stup prikovati ‘mjedenu zmiju’, i koga bi ugrizla vatrena zmija, trebao je pogledati u zmiju i ostati na životu. Tim je vidljivim djelima Bog polagano odgajao svoj narod da se pouzdaje u njegovu RIJEČ.

               Vidimo s jedne strane ovaj prizor otkriva zlo, umišljenost i lijenost što se krije u čovjekovom srcu, a s druge strane ukazuje na pouzdanje u Božju dobrotu.

 Iv 8, 21-30. Ivan, u ovom odlomku evanđelja, donosi jedno snažno i jako upozorenje nevjernim Židovima.

Odbacujući Isusa, Židovi beznadno idu u propast.
Griješe protiv istine.
To je grijeh protiv Duha Svetoga.

Isus govori: „Umrijet ćete u grijesima svojim.., ako ne povjerujete da ‘JA JESAM’.

Ovo je vlastito ime Božje dano Mojsiju i znači da je on jedini pravi Bog.

U ovom slučaju ‘Isus je jedini Spasitelj’.

I kad ne razumijete, shvatit ćete da ‘JA JESAM’, jesam Bog, kad ‘UZDIGNETE SINA ČOVJEČJEGA’.

Je li i nama koji put potreban neki znak da nas ljutnja ne izjeda i srdžba ne razara, znak koji će pomoći našem pouzdanju u Boga, koji će nam osnažiti vjeru i usavršiti ljubav?

Za mene je taj znak u križu Gospodinovu na kojeg se uvijek možemo osloniti.

To je Gospodinov znak, vidljiv u našim crkvama, a po našim kućama nalazi se na počasnom mjestu.
Pogled na ovaj stup trebao bi nam ukazati odakle nam dolazi svaka pomoć i utjeha.

Taj nam pogled pomaže da proširimo vidike i bolje uočimo stvarnost vlastitoga života i života svojih bližnjih; on nam pomaže da se uspavani probudimo i klonuli uspravimo.

Tu na križu visi raspeti Gospodin koji nas raširenih ruku želi zagrliti i sve naše boli sa sobom ponijeti.
On mi govori: „Otvori oči i pogledaj malo oko sebe. Pogledaj malo preko ruba svoje zdjele ispunjene onim što nazivaš vlastitim problemima, vidjet ćeš da možeš biti smiren u Bogu, zadovoljan sa svijetom i izmiren s ljudima.“