Četvrta korizmena nedjelja 2026. – a

Kršćanska braćo i sestre, četvrta nedjelja korizme uvijek je bila nedjelja kršćanske radosti.
Upravo tako i današnja čitanja govore.

Bog šalje Samuela Betlehemcu Jišaju da između mnogih sinova, pomaže onoga na kome bude počivao Duh Božji.

Kod odabira…“ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visok stas… Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“

        Zašto je to tako?
Zato, što Božji ljudi su ljudi Božjeg duha.
Zato, što radost ima duhovno podrijetlo, izvire iz srca koje ljubi i koje osjeća da ga Bog ljubi.

Odabir je bio sjajan.
Odabranik i pomazanik bio je slavni kralj David iz čijeg kraljevskog roda dolazi Krist Kralj.
Koje li radosti i blagoslova za izabrani narod Božji, nastupilo je vrijeme mira, radosti i blagostanja.
Providnosna nit za novi Božji narod nije prekinuta, nego je još više učvršćena i postala vjesnicom velike nade, baš onako kako Krist u ovoj nedjelji približava značenje Križa i našega spasenja po Kristovom Križu, koji donosi Aleluju.

Pavao će  na to  lijepo reći: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Ponavljam: radujte se.“ (Fil 4,4)

Mi kršćani,
u svakoj sv. Misi govorimo:
„S radošću ti prinosimo, Gospodine, ove darove za žrtveni prinos: pomozi nam da ih blagujemo iskrenom vjerom i dostojno prikažemo za spasenje svijeta.“ (Prikazna molitva)

Ovo je naša molitva u kojoj Te molimo: Otvori Gospodine i nama oči, vjera je uvijek novi pogled na sve stvari.
Pogledajmo i završimo vjerom i radošću sv. Pavla dok piše Korinćanima: „Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu svoju nevolju.“

A život mu nije bio lagan, još manje udoban:
Od Židova je primio pet puta po trideset i devet udaraca. Tri puta bio šiban, jedanput kamenovan, tri puta doživio brodolom, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru, svuda su bile opasnosti od razbojnika, od vlastitog naroda, od pogana, opasnost u gradu, u divljini, na moru, opasnost od lažne braće, u trudu i muci kroz neprospavane noći, gladan i žedan, često bez ikakve hrane, u hladnoći bez odjeće.

Unatoč svemu Pavao govori istinu kad kaže: „Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu svoju nevolju.“
   Bravo Pavle!!!
Radost je uvijek bila značajno obilježje kršćanina, Crkva nas u ovo liturgijsko doba podsjeća da treba biti prisutna u svim trenucima našega života.
Radost je u nadi Došašća, Božića i Rođenja i kako korizmeno vrijeme protječe sve nas više ispunja radost bliskosti Kristovom križu i uskrsnuću.

Za kršćane uvijek  je bila ista radost blizina Kristova križa, ili kako to Pavao kaže „Ljubio me i predao samoga sebe za mene“.  (Gal 2,20)

I naš je uzvik tu: „Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim  križem svijet otkupio.“

U Evanđelju čujemo kako si slijepima vraćao vid.
To i danas činiš:
Jer što je krštenje nego preporođenje za vječnu radost, za vječno svjetlo. Mi hodimo kao djeca svijeta. Slijepac iz Evanđelja zna da si Isus, spoznaje da si prorok, na djelu dok progledava konačno tvrdi: da si Sin Božji.
          Bila je to stupnjevita vjera, ali je vjera.
Vjera je uvijek svjetlost i radost. S vjerom stvari gledamo novim pogledom.
I sam si rekao: „Ja sam svjetlo svijeta“.
No, stvorenom svijetu i čovjeku nije dovoljno sama svjetlost, nego i onaj koji jest Život i svjetlo svijeta.

Eto je moja i Tvoja vjera. Takvu vjeru ispovijedamo.  Ona je uvije temelj radosti koju duh daje.

Župnik