Rim 8, 31-39: Pavao jasno i  glasno tvrdi: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“? Ovu svoju tvrdnju obrazlaže i potkrepljuje kako je spasenje već ostvareno i dokazano, a konačno je sigurno zajamčeno. Nema nikakve sile u svemiru koja bi više mogla preokrenuti Božji plan ili ga onemogućiti. Što drugo preostaje Pavlu nego da s neopisivim veseljem i sigurnošću zapjeva pjesmu pobjedonosnoj slavi Božjoj? Ona je jača nego išta na svijetu, a već je u našim srcima. (Rim 5,5).
Stoga, Pavao u tom duhu gleda kršćane pred Božjim sudom. Svuda naokolo stoje njihovi tužitelji. Imaju i zašto tužiti, ali, koja im korist. Bog neće ni da posluša optužbe nego odmah oslobađa.
Ovdje treba istaknuti kako su zaista strašne nevolje i progonstva. Kršćane muče i ubijaju. Ipak sve mogu, samo jedno ne mogu, rastaviti nas od Kristove ljubavi. A kad to ne mogu , onda ništa ne mogu, jer će ljubav sve pretvoriti u sredstvo spasenja i slave.

Lk 13, 31-35: Za Luku je nesporno: Isus treba prema Božjem spasenjskom planu umrijeti u Jeruzalemu. Ova nužnost vodi do plača nad Jeruzalemom koji „nije htio“ te je svojim negativnim držanjem postao krivac. Kao predstavnici grešnog Jeruzalema pristupe „u taj čas neki farizeji“ k njemu, budući da je Isus govorio o uskim vratima u Kraljevstvo Božje, i upozoravaju ga o nakani Heroda Antipe da ga ubije. Ovaj je već ranije dao ubiti Ivana Krstitelja. Isus međutim naziva Heroda „lisica“, jer je kralj namjeravao lukavo, kao lisica, odstraniti Isusa sa svoga područja. Isus poručuje Herodu da u ime Božje „danas i sutra“, dakle svakodnevno ostvaruje spasenje, a „treći ga dan dovršuje“. Sve je to u Božjem planu spasenja i pripada njegovu putu. Jeruzalem je optužen da je uvijek iznova u svojoj povijesti ubijao proroke i Božje glasnike, premda je Bog želio sakupiti Izraela. Jeruzalem se do kraja opirao Isusovom pokretu sabiranja i zaključio ubiti i ovog posljednjeg proroka.
Bog će kao kaznu za to napustiti Jeruzalem i njegov Hram (Jer12,7;22,5 Ps 69,26). Izrael će gledati Isusa tek kao Krista paruzije (svršetak svijeta) (Ps 118,26; Mt 21,9; Mk 11;9).