Znate li, kakva mudrost dovodi do slušanja Božje riječi, izgleda da to samo Židov zna?!  (pon.7.tj.k.g.)

**********

Sir 1,1-10: Pisca Siraha, možemo zamisliti kao oca koji na svoje sinove prenosi one vrednote koje su uvijek podržavale Izabrani Božji narod, te značile mudrost koje se on ne može odreći. Pisac je sebi postavio praktični cilj poučavanja moralnih i doktrinarnih pogleda židovstva neposredno pred makabejski ustanak. Sirah je morao pridonijeti odgajanju takvih Židova koji će se suprotstavljati heleniziranju njegova naroda. Duhovnost ove knjige temelji se na vjeri u Boga Saveza, vjeri koja se dokazuje obavljanjem bogoštovlja i vršenjem djela milosrđa prema bližnjemu. Tako Ben Sirah potiče ljude na poniznost, susretljivost prema siromasima, darežljivost. Osuđuje oholost, grijehe jezika, preljub, gramzljivost i lijenost. Pisac se stalno bavi savjetima o obiteljskom odgoju koji je prožet moralnom poukom, nadahnućem religijom, i služenjem Bogu. Odmah na početku Knjige, iznosi: Bog je mudrost izlio na nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu „bezdana“, koja je tolika da je nitko ne može istražiti. Bog „ju je izlio na sva svoja djela“, na sva živa bića i na svoje prijatelje. Ta čudesna mudrost postoji u dubini našeg bića i također je s Bogom i „vječna je“. U dubini našeg bića krije se poimanje, intuicija, čudesna božanska iskra, božanska mogućnost držati sve zajedno u skladu. No, ipak je ta mudrost toliko veličanstvena da „do kraja ne možeš doći“. Takva mudrost uvijek dovodi do slušanja Božje riječi.

**********

Mk 9, 14-29:Evanđelist Marko, bio je učenik sv. Petra, na kraće vrijeme i sv. Pavla. Petra je pratio u stopu i sve što je Petar propovijedao, Marko je s velikom pozornošću bilježio i tako je nastalo Markovo Evanđelje. Nakon Petrove smrti 64 g. p.Kr. Marko je otputovao u Aleksandriju te nastavio i sam propovijedati. U Aleksandriji postat će i biskup, a svojim će djelovanje kroz mnoge godine udariti prve temelje rađanja velike Crkve u Egiptu i Africi.
Današnji odlomak Markova Evanđelja, uzet je iz vremena Isusova djelovanja izvan Galileje i to nakon velikog događaja na brdu Preobraženja. Tu su prisutna trojica učenika, a ostali su ostali među narodom. Njima je doveden jedan gluhonijemi dječak (najvjerojatnije padavičar) da ga ozdrave, ali oni to nisu mogli učiniti. Kad je Isus stigao s brda Preobraženja susreće obostranu kuknjavu. Ponajprije, tuži se otac dječaka da ga njegovi učenici nisu mogli ozdraviti. Zatim se tuže učenici, kako to da ga mi ne mogosmo izagnati, misleći na zlog duha ove bolesti. Kako je Marku važan Isusov pristup svakom čovjeku u nevolji, on i ovaj put ne propušta istaknuti tu Isusovu ljubav prema jednom Padavičaru. Sila zla, iskazana u bolesti dječaka, mora ustuknuti pred Isusovom riječi, kao snagom dobra. Ne propušta Marko istaknuti nedostatak vjere kod oca od dječaka, i kod samih učenika, zato Isus i govori: „O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama?… Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.“