Životni putovi su različiti, a na čovjeku je uvijek ‘izbor’ (č.4.tj.k.g.II.)
******

1 Kr 2,1-4.10-12: David je već dobro os tario i bilo je potrebno izvršiti pripreme za prijenos vlasti. Kao i uvijek, prijenos vlasti ne ide bez strančarenja, tako i u ovom slučaju postojale su dvije grupacije. Jednu je predvodio Adonija, Davidov i Hagatin sin, kojemu je pošlo za rukom za sebe pridobiti glavnog zapovjednika vojske Joaba i velikog svećenika Abijatara. Drugu stranu vodio je Salomon, sin Davida i Bat-Šebe. Za sobom je imao Benaja, vođu plaćeničke vojske, svećenika Sadoka i proroka Natana. Po nagovoru Bat-Šebe i proroka Natana David ipak izabire Salomona za novoga kralja. Srećom, ovaj put nije bilo pobune. Sve izraelske vođe prihvatiše Salomona za kralja. Tako je David mogao provesti preostale dane do smrti u miru. Prije smrti 970. god. prije Krista, blagoslovio je sina Salomona preporučivši mu da ostane vjeran Gospodnjim zakonima. David je kraljevao četrdeset godina nad judejskim i trideset godina nad ujedinjenim kraljevstvom. Bio je zaista izvrstan ratnik i organizator, a u povijesti je poznat po svojim vrlinama: samilosti, poštivanju Božjeg zakona, poniznosti, kajanju i priznavanju vlastitih grijeha. Sinu Salomonu uz krasan „Testament“ ostavlja ujedinjeno i sređeno kraljevstvo, čija će dinastija u Judeji trajati do dolaska Isusa Krista. Očito je David iskusio: kad god nije bio pouzdan i vjeran, kuća mu je izgledala kao da je sagrađena na pijesku, a ne na stijeni. Iskusio je, da svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno mora opustjeti. A, kad je kuća sagrađena na stijeni, kad je naša vjernost ispravno usmjerena, tada u naš život ulazi duh mira i spokoja.

***********

Mk 6, 7-13: Bog u svako vrijeme daje najizvrsniji Put, na čovjeku je da ga prihvati.Danas u Evanđelju kod Marka vidimo, na kakav put Isus šalje svoje učenike i kakav je profil tih učenika. Predaja ovlasti i punomoći nad bolesnima i zlodusima nije svakidašnji događaj. Oni zaista u vremenu i prostoru, kada se pročulo za Isusa, moraju takvog Isusa naviještati i svjedočiti. Poziv na obraćenje, morao je biti popraćen, osim navještaja, čudesima s kojima se dokazuje blizina Božje moći. Ako apostoli i učenici čine ono što je u mesijanskom vremenu svojstveno, onda je to vrijeme nastupilo. Izgoniti zloduhe je Božanska moć kojom se očituje Kraljevstvo Božje. Učenik od svega pribora ima samo najnužnije i putnički štap. Njegova ne navezanost na materijalne stvari daju mu slobodniji pristup Putu koji je trasiran i oni idu iz sela u selo naviještajući Kraljevstvo Božje. Tako je njihov život, živo svjedočanstvo. Ali svemu je tome Posrednik Isus Krist.