Fili 3,17-4,1: Ranije smo rekli da su grad Filipi naselili „italski kolonisti“, i vrlo je malo bilo židovske dijaspore. Pavao je mogao otvoreno pristupiti s jedinstvenim izlaganjem starozavjetne baštine iz koje po Kristu jesu njeni slijednici. Prihvaćanjem Krista, oni osim što su zakoniti građani s pravom državljanstva države u kojoj žive, sada stječu status i nebeskih kolonijalista. Postaju baštinici neba i djeca Božja. To im nije bilo teško shvatiti i bili su velika utvrda vjere u Krista, na što je Pavao jako ponosan. Ipak, opasnost stalno postoji od judeokršćana, koji su svugdje unosili pomutnju, pa je stoga mogućnost uljeza i među Filipljane. Pavao se silno bori ukazati na pogled naprijed, i neka se ne osvrću nazad, niti na poganski način života, kojeg su napustili, niti na judeokršćanski stav o potrebi prihvaćanja starog Mojsijevog obrednog zakona. Vi, dakle, idite naprijed i budite moji nasljedovatelji, a ne živjeti poput onih koji tako žive, kao da su neprijatelji križa Kristova. Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, slava u sramoti. Pazite dobro, i tijelo je određeno za slavu, a ne za neke niske porive i raspuštenost. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, čvrsto stojte u Gospodinu, kaže Pavao.

Lk 16,1-8: Isus je jako pronicljiv u svojim porukama. U današnjoj govori kako su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetlosti. A njih je Pavao, vidjeli smo u gornjem tekstu, dobro nakitio, kad kaže: ‘bog im je trbuh, svršetak propast a slava u sramoti’. Nastavimo dalje Isusovim PUTOM. Isus ne preporučuje prijevaru kao sredstvo stjecanja neba. Nedovoljan oprez ‘sinova svjetla’ ostavlja dovoljno prostora da se ‘sinovi ovoga svijeta’ nepravedno odrede prema bogatstvu. Život se mora iskoristi angažirano i mudro i ne smije ga zateći bilo kakva katastrofa prije obraćenja, pa ni drugi Kristov dolazak. Isus ne ostavlja prostora za korupciju, nego svojim učenicima poručuje, kako mudro i odlučno moraju svladati sadašnjost u kojoj stalno imaju osiguran život u Bogu.