Život je u Božjim rukama, gore oni koji druge bacaju u oganj (sr.5.tj.kor.)

************

Dn 3, 14-20.24-25.28: Knjiga proroka Danijela počinje izvještajem, kako su Danijel i njegovi drugovi odvedeni 605 g. pr. Kr. na Nabukodonozorov kraljevski dvor u Babilonu da izuče za kraljevske službenike. Kao vjerni Židovi došli su u pogansku okolinu, ali u svim iskušenjima ostaju nepokolebljivo vjerni Bogu, Bogu svojih praotaca. Sva četvorica su se na školovanju isticali izuzetnom mudrošću, a Danijel je u svojoj posebnosti proročanski iščitao san kojeg je Kralj sanjao u posebno strašnom golemom kipu: kip čija glava bijaše od zlata – to si ti kralju, prsa i ruke od srebra to je asirsko kraljevstvo, trbuh i bedra od mjedi to je grčko makedonsko kraljevstvo, gležnji od željeza, a stopala od željeza i gline to je rimsko kraljevstvo. I iznenada se odvali golemi kamen koji smrvi cijeli kip i napuni svu zemlju. Ovdje Danijel vidi UGAONI KAMEN u slici Isusa Krista, koji će uspostaviti Kraljevstvo Božje na čitavom svijetu, kad za to dođe vrijeme. Danijel je poput Josipa na dvoru egipatskog Faraona, u ulozi spasitelja od smrti, njega, njegova naroda, i njegovih drugova, na koju ga Bog postavlja. Danijel vidi povijest koja se kreće po rasporedu kojeg je uspostavio Bog svojom odlukom. Povijest ima smisao, kreće se prema određenom cilju i Bog njime vlada. Nama danas vrlo često nedostaje osjećaj za Božje djelovanje u događajima povijesti. A Danijel upravo predstavlja čvrsto uvjerenje da Bog vodi povijest prema cilju koji je on postavio, i razbuktava nadu kada je nada izgledala uzaludna. Ta vjera u Boga i čvrsto pouzdanje u njegove putove objašnjava oduševljenje kada njegovi drugovi za vjeru idu u užarenu peć. Ali život je ipak u Božjim rukama, gore oni koji njih bacaju u peć.

*************

Iv 8, 31-42: Kada se u jučerašnjem Ivanom odlomku u Evanđelju, Isus obratio ‘ nevjernim Židovima’, koji odbacujući Isusa idu u propast, upravo su tada mnogi povjerovali u njega. U današnjem odlomku Isus se obraća upravo tim ‘vjernim Židovima’. Isus priopćuje: „Ako ostanete u mojoj riječi… upoznat ćete istinu.“ Isus je cjelovita stvarnost Očeva dara i njegova spasonosnog nauma. On je u sebi uprisutnio zbiljnosti koje je najavio Stari savez. On proglašava Riječi koje je primio od Oca koji ga šalje. Isus, njega osobno poznaje te sve nas poziva da vjerujemo njegovoj RIJEČI. On je prava svjetlost. On može govoriti: „Ja sam pravi kruh“. Nakon Kristove proslave, Duh istine, kojega Isus šalje uvodi vjernike u cjelovitu istinu i ona ga posvećuje, u njoj ostaje i u njoj hodi do konačnog CILJA.