Uznesenje Blažene Djevice Marije

Otk 11,19a; 12,1-6a.10b: Dvanaesto poglavlje knjige Otkrivenja ukazuje na trajnu borbu između sila dobra i sila zla.
Sam uvod ovog poglavlja opisuje jedno znakovito viđenje u kojem su u prvom planu dvije ličnosti: Žena s djetetom u utrobi, i Zmaj, zmija sa sedam glava i deset rogova.
Žena je izgledala poput kraljice.
Bila je odjevena suncem, pod nogama bio joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Zmaj je stajao pred Ženom i htio proždrijeti Dijete što ga je ona imala roditi.
I Dijete se rodilo.
To je Mesija „koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.“
Zmaj, međutim, ništa nije mogao Djetetu jer je Mesija bio uzet k Bogu i njegovu prijestolju. Slavna je Mesijina pobjeda označila ujedno Zmajev poraz.
U viđenju se zatim opisuje rat među anđelima na nebu.
Mihael i njegovi anđeli nadvladali su Zmaja pa je on sa svim svojim pristašama bio strmoglavljen s neba na zemlju.
           Ivan tada razotkriva tko je zapravo Zmaj: „ To je stara zmija-imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta.“
Događaji se od tada odigravaju na zemlji.
Zmaj je započeo progoniti Ženu, ali je ona odletjela u pustinju „na krilima velikog orla.“
„I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.“

Strmoglavljeni Zmaj s neba stječe na zemlji dva saveznika.
Prva zvijer nalik leopardu sa sedam glava. Imala je vlast nad svim narodima na zemlji. Ona se zaratila sa svecima, tj. kršćanima koje je mučila i ubijala.
Druga je zvijer imala rogove poput jaganjca, a govorila je kao zmaj. Ona je imala ulogu lažnog proroka, Antikrista, koja je poticala ljude da se poklone prvoj zvijeri tj. rimskom caru kao božanstvu.

No ovo viđenje ima i općenitije značenje što vrijedi sve do svršetka svijeta.

Ono se nadovezuje na ličnosti iz raja zemaljskog – ženu i zmiju. A to je Gospodnje proroštvo: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“(Post 3,15).

Proroštvo je došlo do ispunjenja.
Ženin pobjednički rod zove se Mesija, a u liku Marijinu, ženi što ga porađa, predstavljena je Crkva.
Sotona ne može nauditi Mesiji koji je uzrok njegove skore propasti, a ne može razoriti niti Crkvu.
Ipak će mu se pružiti prilika da iskali svoj bijes protiv sinova Crkve, raspirujući progonstvo putem vlastodržaca. No Kristu i njegovim vjernima zajamčena je konačna pobjeda.

Evo te anđeoske pjesme:„Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega, i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena.“

1 Kor 15,20-27:
Malo prije smo istaknuli kako je Kristu i njegovim vjernima zajamčena pobjeda.
I tko doista pripada Kristu, on je iz smrti prešao u život.
On je već uskrsnu s Kristom.
On je već novi čovjek.
Što je onda kršćaninov zadatak?
Njegov je zadatak da sve te istine obznani svijetu svojim dostojnim i besprijekornim životom.
Pa tako Pavao kaže:
„Ako ste suuskrsli s Kristom tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesne Bogu“.
Braćo i sestre!
Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: „ …jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive, ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu…“
A kad je i njima konačno stizala tjelesna smrt,kršćani se nisu vladali poput onih što nemaju nade.
Istina, trpjeli su poput ostalih, plakali poput ostalih, no bili su svjesni da umrijeti ne znači ništa drugo nego primiti kao konačni čin nov život u Kristu.
Tako je ušlo u običaj da su kršćani smrtni dan nazivali „rođendanom“.

Iz gore navedenih ivanovih i Pavlovih poruka, utvrđujemo značenje Uznesenja Marijina za nas.
Bogorodica je već TAMO GDJE ćemo i mi biti (u Bogu, odnosno u raju).
Bogorodica je već ONAKVA KAKVI ćemo i mi biti (preobražena u tijelu i duši).
No, današnji nam blagdan ne govori samo o Mariji, govori nam i o nama samima.
Što nam to govori o nama samima?
Da možemo već sada biti TAMO GDJE je Ona.
I da već sada moramo biti ONAKVI KAKVA je Ona.

Lk 1,39-56:

A mi ćemo završiti svečanim Marijinim hvalospjevom:
„Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju….“ Aleluja… Amen!