1 Kor 1,17-25: Pavao je u Korint došao iz Atene u kojoj je pokušao na jedan umniji i mudriji način propovijedati Evanđelje. Atena je središte umnosti i mudrosti tadašnjeg svijeta. Nažalost, nije najbolje bio shvaćen zbog prevelikog oslanjanja grčke filozofije na ljudsku mudrost, i njima je teologija Križa bila ludost, a uskrsnuće ne shvatljivo. Neshvaćen, Pavao odlazi iz Atene u Korint s jakom odlukom: Od sada Pavle, propovijedaj samo Krista raspetoga i uskrsloga. To će navesti Pavla da u kratkom uvodnom dijelu svoje poslanice Korinćanima, devet puta spominje Krista Gospodina. U današnjem odlomku, Apostol postavlja jasnu tvrdnju: što je svjetska i kršćanska mudrost, i kaže: „Govor o Križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila Božja.“ Za Pavla je jasna činjenica, ljudska mudrost je kratkog dometa, ako ona Boga nije mogla otkriti iz svega stvorenoga, zato se svidjelo Bogu ludošću spasiti vjernike. Za Pavla je Isusov Križ i naviještanje raspetoga uskrslog Gospodina, središte Evanđelja. U Križu je Božja snaga iz koje izvire tajna Božje mudrosti. On je Božja ljubav i solidarnost sa svim ljudima i ta Božja blizina ostaje uvijek potpora ljudskog slabosti i nemoći. „Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Odlučujući susret vjernika s Isusovim križem događa se u sakramentu krštenja. Krštenjem vjernik biva razapet s Kristom, kako bi mogao s njime živjeti. Krštenjem u čovjeku umire sve ono, što ga rastavlja od Boga, od sebe samoga i od svijeta. Tako počinje novi život s Raspetim. I to je Božje djelo, djelo Božje mudrosti i Božje snage. Pavao ne samo da polaže kamen temeljac, koji je jedini mogući temelj, a to je Isus Krist, on Korinćanima daje uputu kako će rastaviti bitno od sporednog, jer sve nebitno bit će odbačeno i spaljeno o danu suda Božjega.

***********

Mt 25, 1-13: Današnje Evanđelje nastavlja Isusov prikaz mudrosti življenja u prispodobi ‘mudrih i ludih djevica’. Isus jednostavno kaže: djevice nisu nerazborite, nego ‘lude’ , jer su se izložile velikoj šteti. Poruka je usporedbe jasna, u vječno blaženstvo treba nastojati ući, stoga je mudro biti za njega pripravan. Poziv može doći nenadano. Kraljevstvo Božje je neizrecivo vrijedni biser, a šteta bi bila ne nadoknadiva ako se izgubi. Zbog sadašnjosti se ne smije izgubiti budućnost, to ne bi bilo mudro.