Još 1939. godine na VELIKU GOSPU (15. kolovoza) u Odžaku na trgu ipsred crkve izbili su neredi i žandari su ubili vatrenim oružijem dvojicu Hrvata. A 26. kolovoza 1939. sporazumom Maček-Cvetković Hrvatska je do Drine ustrojena kao Banovina. Podvučijački prostor je u to doba imao 13.277 Hrvata što je tvorilo apsolutnu većinu. Iz događaja koji se zbivaju i koji će uslijediti, s ovakvom nacionalnom premoći podvučijački prostor teško je bio za druge dvije nacije prihvatljiv, pogotovo za Srbe.

Nakon uspostave 10. travnja 1941. NDH-e na prostoru Podvučijak, civilno-vojnu vlast preuzima zemljoposjednik dr. Zdenko Odić i postaje zapovjednik s imenovanjem od viših nadležnih vojnih vlasti iz kotarskog sjedišta u Gradačcu. Jedno kraće vrijeme Odić će obnašati i službu kotarskog Načelnika, što će četnici iskoristiti za upad na podvučijački prostor. Odić se brzo vraća u prostore Podvučijaka u službi novih vojnih i civilnih promaknuća. Po povratku on će primiti u svoje redove dvojicu ključnih ljudi: MATU PERIĆA – Bjelić iz Garevca ( najsudbonosnija osoba za Hrvate na ovim prostorima jer je bio predratni komunista i ubačen u postrojbe HRVATSKE VOJSKE) i PETRA RAJKOVČIĆA.

U užem i širem okruženju Podvučijačkog prostora ČETNICI se organiziraju i stvaraju ČETNIČKE ODREDE, stvaraju totalni „ PRSTEN“ oko Podvučijaka.

Na obronku Vučijaka Duge Njive (južno krilo Odžaka) postaju formacijska lokacija četničkog POSAVSKOG ČETNIČKOG ODREDA, a zapovjednik je Savo Božić koji u zaleđu ima Podnovlje s isključivo srpskim stanovništvo te preko Bosne do Doboja i Ozrena uglavnom srpsko stanovništvo. On je prosrbijanski orjentiran i brzo će se povući prema Ozrenu.

Na desnoj strani rijeke Bosne u Obudovcu formira se ČETNIČKI ODRED OBUDOVAC kojim zapovijeda Pajo Gajić i pokriva istočnu stranu okruženja.

Na Vučijaku se formira VUČIJAČKI ČETNIČKI ODRED kojim zapovijeda Branko Kovačević u prostoru jugozapadne linije do rijeke Save.
Branko Kovačević ima istu ulogu među četnicima kao što je ima Mato Perić među domobranima. Odigrao je sudbonosnu ulogu za Hrvate zajedno s Matom Perićem jer su neprestano u dosluhu s partizanima.
Četnici su u cijelom okruženju PODVUČIJAKA kroz čitavu 1942. dizali pobunu protiv Hrvatske vlasti a Muslimane u ovom prostoru ne diraju. Treba istaknuti da su četnici u 1942. godine već kontrolirali cijeli Vučjak i veći dio prostora prema Doboju sa sjedištem u Podnovlju. Svaki njihov upad je zgibija hrvatskih civila.
Svako primirje četnika i postrojbi NDH bilo je samo kupovanje vremena. U jednom upadu 1942. u Modriči ubijaju šest ljudi a Branko Kovačević sa svojim Vučijačkim odredom u lipnju u Podnovlju i Botajici likvidira jednu domobransku satniju.
U zadnjim mjesecima 1942. PARTIZANI I ČETNICI KRSTARE U OKRUŽENJU Odžaka s namjerom da se asimiliraju (a tu je ulogu imao Branko Kovačević i Mato Perić ) u dato vrijeme s PARTIZANIMA, što će se dogoditi u drugoj polovici 1944. S Muslimanima su u nagodbi da se tapka u mjestu i čeka, jer s njima i Branko i Mato kolaboriraju i vrše preko Odžaka upade prema Hrvatima, čak po dubini i do dvadeset kilometara. U gradu Odžaku u to vrijeme su 99% Muslimani.
Na cijelom odžačkom prostoru radile su se složene operacije i izdaje.
Početkom 1943. u Vinskoj, jugozapadna strana obronka Vučijaka prema B.Brodu, Nijemci, vjerojatno osujetivši probleme prostora, započinju izgradnju topničkog poligona za obuku. A to je u zaleđu Četničkog vučijačkog odreda i sjeverozapadno od Podnovlja gdje je Zapovjedno mjesto svih Posavskih četničkih odreda.
U jednom ophodu dvojice zapovjednika Odića (logornik-natporučnik) i Bauera (njemački zapovjednik) 8. ožujka 1943. obojica bivaju likvidirani.
Kako je Mato Perić – kasnije Bjelić bio zapovjednik hrvatske žandarmerije u Odžaku znao je svako kreatanje Logornika Odića jer ga je i osiguravao, gotovo sve informacije govore da je on u pozadini ovoga zločina.
Za prostor Povučijaka 1943. je prelomna godina zbog mnogih vojnih i političkih događanja od iskrcavanja Savezničkih snaga na Siciliji u srpnju 1943. do previranja u državnom vrhu NDH zbog različitih viđenja najnovijih zbivanja što će se na Podvučijački prostor katastrofalno odraziti.

Ubijanjem Logornika-zapovjednika Odića, Podvučijak ostaje bez zapovjednog kadra. Prostorom krstare sve moguće izvidnice i pljačkaši: Sva hrvatska sela iz prostora podvučijačkih obronaka su opustjela pred najezdom četničkih Posavskih odreda, koji su uglavnom prokomunističko-partizanski orjentirani. Postoji i druga grupacija ČETNIKA koja je četničko srbijanske orjentacije, a ti će se iz ovih Posavskih odreda uglavnom sliti u 1944. prema Ozrenu i tamo u miru raditi i živjeti i dugi niz godina poslije 1945.
Kad spominjemo Ozren i ozrenska naselja koja su uglavno smještena uz prugu i cestu Doboj- Sarajevo, uz prugu i cestu Doboj-Tuzla, te uz prugu Zavidovići – Istočna Bosna, Ozren je prečnika 100 km i uglavnom planinski dio obrastao šumom. Ozrenski četnici su pod zapovjedništvom Save Božića i prosrbijanski su orjentirani. Njihov zadatak je nanositi udarce funkcioniranju putnih i željeznički komunikacija, čime su izazvali Njemačke operacije 1943. koje su nanijele dosta teške udarce četničkim postrojbama, i time prisiliti ozrenske četnike da sklope primirje s njemačkim postrojbama, koje će se uglavnom do kraja rata poštovati.

Događaji u 1943. odredili su sudbinu Podvučijakih prostora.

• Ubijen Logornik Odić, prostor bez zapovjedništa.
• Ubijen Bauer, njemački zapovjednik topničkog poligona Vinska
• Hrvatska vlast iz Slavonskog Broda pod čijom je upravom bio Podvučijački prostor od početka 1943. zbog svih zbivanja u okruženju nije htjela imenovati novog Zapovjednika za Podvučijački prostor, vjerojatno zbog izdaje Mate Perića koji je poslije ubojstva Odića i Bauera pobjegao u partizane, ili zbog toga što je Odžak-Podvučijak do 1943. administrativno funkcionirao u sklopu DRINSKE BANOVINE sa kotarskim sjedištem u Gradačcu.
• Njemci nisu dovoljno štitili prostor svojim jedinicama, moguće zbog ubojstva njihovog zapovjednika, ali i zbog operacija koje se događaju u bližem okruženju i na Ozrenu.
• Većina mobiliziranih hrvatski domobranskih vojaka su u Hrvatskoj vojsci na ratištima izvan ovih prostora, a regrutirani su u Zborno područje Đakova ili Slavonskog Broda.
• U bližem okruženju Odžaka-Podvučijaka u drugoj polovini 1943. veći dio Posavine pada u ruke partizana, ali su isti prostori i vraćani nekoliko puta.
• Čim nema partizana upada Vučijački odred četnika s Brankom Kovačevićem.
• Gradačac kao kotarsko sjedište šaptom pade, a izdajom je likvidirana i jedna domobranska satnija.
• Iz grada Odžaka Muslimani neprestano iscuruju čim su u okruženju PARTIZANI koristeći bezvlašće na Odžaku i pridružuju se partizanima prema Gradačcu i Tuzli.
• Na Veliku Gospu 1943. kada je u Odžaku „kirvaj“ partizani su s Muslimanima ostvarili neposredni kontakt i najvjerojatnije je bio dogovor da se u svakoj prilici pridružuju partizanima ili do daljenjega tapkaju u mjestu. Inače su funkcionirali dosta samostalno kao muslimanska legija kojom zapovijeda Mustafa Dorotić čuvajući kao lokalna policija svoje nastambe, iako ih nikada nisu napali Vučijački četnički odredi, a ni partizani, što je dio partizanske strategije ostvarene preko Branka Kovačevića i Mate Perića.
• Očito je sudbinu Hrvata koji su većinski narod u Podvučijačkom posavskom prostoru,određivala suradnja u trokutu: Partizani, Četnici Muslimani.
• Koncem 1943. gotovo sve u okruženju Podvučijačkog prostora kontroliraju partizani: Orašje,Šamac,Modriču,Gradačac, Tuzlu. Ovako rano partizansko osvajanje pogodovala je sprega Posavskih četničkih odreda koji su najvećim dijelom komunističko-partizanske orjentacije, a oni koji se nisu s tim slagali otišli su prema srbijanskoj opciji na Ozren.

Sve ove okolnosti nametnut će potrebu novog zapovjednika prostora.

To se i dogodilo.

Krajem 1943. Petar Rajkovčić samoinicijativno sve više ustrojava nove bojovnike kojima će pokušati braniti prostor od upada četničkih odreda. Tako će u jednom prodoru Vučijačkog četničkog odreda preko grada Odžaka prodrijeti sve do Donje Dubice i Trnjaka, gdje je nastanjeno srpsko stanovništvo.Tu njihovu operaciju presijecaju Rajkovićeve postrojbe nanoseći im veliki udarac gdje u odstupnici na Ćorića Brdu gine zapovjednik odreda Branko Kovačević.

U 1944. obrana Podvučijaka ulazi u pravu vojničku utvrdu. Izmiješta se Odićevo zapovjedništvo iz Odžaka u Vlašku Malu kod škole.

Trokut podvučijačke ravnice pokrivaju zapovjednici: Petar Rajkovčić, Ivo Rajkovčić (obojica iz Bijeli Bara) kod Odžaka, Juro Ravnjak (Svilaj), Ivan Čalušić(Potočani), Pejo Ilak( Gornja Dubica), Martinović (Balegovac).
Cijele 1944. Rajkovčić radi na grupiranju domobranskih snaga. Istom mjerom odgovaraju četnici s većim grupiranjem u Vučijaku kojim su vladali sve do 1945.
Početkom 1945. podvučijački domobrani pokušavaju zadržati sela Garevac i Čardak, ali im četnici u zaleđu prave masakr u Pećniku – ubijaju 40 civila i župnika Roju. I to će uvjetovati da se domobrani iz naselja desne strane rijeke Bosne u trokutu: Gradačac, Modriča i Šamac povuku na podvučijački prostor. Ono što se nije povuklo sve je likvidirano. U ovo vrijeme, Muslimana na ovim prostorima gotovo i nema.
Pri povlačenju Nijemaca uz prugu Sarajevo-Brod bilo je dosta manjih domobranskih skupina od Gračanice, Žepča, Usore i Dervente koje su ostale na ovim prostorima jer nisu htjeli s Nijemcima nastaviti povlačenje preko Slavonskog Broda. Među njima su bila i dva muslimanska domobranska zapovjednika (od Gračanice i Kladnja).

Treba istaknuti da su u ratnim partizanskim operacijma u osvajanju podvučijačkog prostora početkom 1945. mnogi pokušaji propali i bitke izgubljene.Mnogi su izginuli ili su bili razbijeni.

Inače sam teren podvučijačkog kraja je težak za osvajanje pješadijom. U trokutu je dviju rijeka a u zaleđu Vučijak planina. Teren je bio dobro utvrđen i zbog prihvata voda ispresijecan je mrežom dubokih kanala koji amortiziraju vode Save i Bosne. Ti su kanali služili za sigurnu komunikaciju po čitavom prostoru sve do dolaska avijacije.

Koliko je partizanskih brigada sudjelovalo u bitkama od početka 1945. a osobito od polovine travnja do 25. svibnja 1945. teško je reći. Partizanski su izvori zbrkani i šturi, ali je jedno sigurno: DOMOBRANI su pružili strahovit otpor do posljednjeg vojnika. Mnogi izvori i svjedočenja potvrđuju da su dvije partizanske avionske eskadrile u drugoj polovini svibnja višednevno tukle prostor ali ne pominju da su teški engleski saveznički bombarderi bacali bombe teške i do 2 tone jer su poslije rata krateri od takvih bombi bili i do 10 metara.

Sam pad prostora od 22. svibnja do 25. svibnja je bio kaotičan. Velika zgibija od avijacije, leš do leša: vojske, civila djece. Čak cijele generacije nisu imale oca, pa nekada niti jednog roditelja.

Prodori u prostor su bili iz više pravaca:

Iz pravca Šamca uglavnom Muslimanski partizanski zapovjednici (16. muslimanska)

Iz pravca Odžaka također pripadnici 16.muslimanske brigade preko sela Ade,Balegovca,Dubice i spojili se sa snagama od Šamca. Na toj su relaciji u Prudu u ratnoj domobranskoj bolnici svi okrutno poubijani. Treba istaknuti da se jedan dio Domobrana iz Šamca i Pruda ranije predao (poruke su išle preko žena – ako se predaju neće im ništa biti) ali su nažalost svi na Savi poubijani. To su isto preko žena posredovali prije velikih operacija za domobrane iz područja desne strane obale rijeke Bosne, ali su svi u Burića štali privedeni i odatle odvođeni u raznim pravcima na likvidaciju.

Druga i treća brigada: 15.Majevička i najvjerojatnije 6. Proleterska kojoj su se pridružili Vučijački četnički odredi, nadiru iz više pravaca s juga i jugozapada i oni su razbili povlačenje jednog dijela domobrana prema Brodu. Što se sve dogodilo teško je točno reći, ali tu su bile bitke do istrebljenja. Ove su brigade pod zapovjedništvom Zekića a predvođene ljudima iz okolnih sprskih naselja koji su dobro poznavali teren i ljude, pa su tako točno znali i gdje treba SVE LIKVIDIRATI osobito u Vlaškoj Maloj. Tri dana je bilo dopuštenje zapovjednicima i onima koji su poznavali ljude iz ovih mjesta, jer su bili susjedi, ubiti sve u obitelji, ako su znali za vojnike u Domobranima. Mali je broj preživio ispod zemlje i nekoliko dana, a onda se predavalo i bilo odvođeno u zatvor. Tako su neki odležali strogog zatvora i do dvadeset godina. (Dragan Arambašić 16. godina).

Prostor je čišćen dugo godina od onih koji su se skrivali, do onih koji su po njivama pokapani, jer je cijelo područje bilo grobište, a osobito područje Vlaške Male gdje je jedan manji dio netko prepoznao i vozio u Nuića groblje, a masovno skupljanje leševa trajalo je dugo. I prema svjedočenju ljudi, iskopane su dvije masovne grobnice: jedna je u Nujića njivi a jedna je uz Jošavicu na obronku Terzića njive (u krugu pedesetak metara.) kao i one koje su negdje na lokacijama rijeka Sava ili Bosna na Šamcu, te one na obroncima Vučijaka.

Nisam siguran hoće li se ikada saznati u kojoj su mjeri dovođene nove partizanske brigade u bitkama na Odžak, a u kojoj su samo dopunjavane već pomenute, iz drugih brigada. O tri partizanske brigade u bitki za Odžak postoje tragovi na imenovanim ulicama i trgovima. Također, postoje i sva imena Ulica koja su označene pojedinačno označene partizanskim borcima sve do danas.
O egsekutorima koji su prepoznavali Hrvate kao susjede, kao domaći ljudi iz susjednih mjesta, ne želim pisati kao ni o detaljima u operacijma samoga masakra.

To je bio Pakao na zemlji.

Na neka pitanja i mnoge činjenice povjesničari će sigurno dati odgovor, a ja ću samo neka postaviti:

1. Zašto nikada na Ozren nije stupila partizanska noga, a tamo su svi četnici i dugo vremena bili poslije 1945. na slobodi i kako se njihova aslimilacija radila bez ikakvog procesuiranja, a Hrvati u prostoru Podvučijaka dovedeni do uništenja.Partizani su jednostavno Ozren zaobišli.
2. Zašto prostor Podvučijaka poslije ubojstva dr. Odića, kao domobranskog zapovjednika, nije zapovjedno u vojnoj hijerarhiji uvezan od Hrvatskih domobranskih postrojbi iz Slavonskog Borda. Nikada nisam čuo na tu temu nešto, iako je Rajkovčić navodno kontaktirao s najvišim vrhom NDH. Dobro je poznato da je Podvučijak od 1941-1945 bio u svojevrsnom ČETNIČKOM PRSTENU , a poslije pada Gradačca 1943. i ubojstva Odića, imao je jedini izlaz prema B. Brodu kojega su osiguravale njemačke snage. Stoga razloga zapovjedno mjesto za Podvučijak je Slavonski Brod. Sigurno će trebati istražiti što je Zborno područje Slavonskog Broda učinilo od ožujka 1943. za Podvučijački prostor.
3. Zašto je komunistički teror išao tako daleko u poslijeratnim godinama da su sve vojne tenkovske vježbe do pada Rankovića rađene na prostoru Vlaške Male s ciljem zastrašivanja. Nove su generacije odrastale pod strahovitim psihološkim pritiskom.
4. Zašto od 1945. do 1991. nikada u Odžaku nije bio niti jedan Hrvat načelnik općine.
5. Zašto se 1953. u mobilizaciji na Trst otjerala svim ljudima zaprega (konji) i nije vraćena. To se ponovilo i 1958. (operacije na Mađarskoj i 1968 i 1971 (nemiri u Beogradu i Zagrebu).
6. Zašto se ovim ljudima oduzela zemlja kao jedini izvor života i stvorila velika ekonomijska državna dobra (ekonomije) na kojoj je većina majki udovica moralo cjelodnevno kopati za koru kruha i hraniti po sedmero djece.
7. Zašto je Hrvat ovih krajeva sve do pada Rankovića morao ići u Slavoniju nadničariti za golu hranu, a i tamo je bio komunizam?
8. Zašto hrvatska općina Odžak i danas ima ispisane sve ulice i trgove partizanskim ratnim zločinacima?
9. Zašto i danas Hravtima nije vraćena oduzeta zemlja?
10. Zašto je poslije rata stvoren PRSTEN partizansko-komunistički slavlja u svim centrima gdje je bilo sjedište Posavskih četničkih odreda (Novi grad, Trnjak-Zorice,Podnovlje,Miloševac, Šamac, Obudovac), a onda i u samom gradu Odžaku, gdje do 1991. Bio mali broj hrvatskih obitelji. Do sedamdesetih godina svega dvadesetak obitelji.
11. Zašto se dan oslobođenja Odžaka slavio 15. travnja?
12. U kojoj su mjeri identični događaji na ovim prostorima u II svjetkom ratu i Domovinskom ratu?
13. U kojoj je mjeri Odžak i danas u EKONOMSKOM PRSTENU, i što uvjetuje da hrvatsko stanovništvo neprestano i nakon povrataka iza domovinskog rata iscuruje s prostora?
14. Hoće li konačno most na Svilaju probiti EKONOMSKI I POLITIČKI PRSTEN u kojem Hrvati desetljećima već žive?