Home Zašto je bogatašu teže biti bogataš, nego siromahu biti siromašan? (11.tj.pon.)

Zašto je bogatašu teže biti bogataš, nego siromahu biti siromašan? (11.tj.pon.)

Zašto je bogatašu teže biti bogataš, nego siromahu biti siromašan? (11.tj.pon.)

Zašto je bogatašu teže biti bogataš, nego siromahu biti siromašan? (11.tj.pon.)

 

2 Kor 6, 1-10: Pavao u početku šestog poglavlja, upućuje kršćane na vrijeme milosti u kojem Bog radi na spasenju čovjeka. Naime, između Kristova dolaska i povratka teče među razdoblje , „dan spasa“, vrijeme obraćenja, udijeljeno za spasenje „Ostatka“ (neobraćeni Židovi) i pogana. Premda neodređena trajanja, to vrijeme hodočašća ima se smatrati kratkim, punim kušnja i patnja koje pripremaju buduću slavu. Bliži se svršetak, a tako i dan pune svjetlosti, stoga valja bdjeti i dobro iskoristiti preostalo vrijeme za spasenje sebe i drugih, prepustivši Bogu brigu posljednjeg suda. Sveti Pavao je jasan, on ne želi nikada i nigdje braniti sebe, nego apostolsku službu i Božju vlast. I ranije smo vidjeli kako je sav Pavlov život dokaz da je pravi Kristov službenik. U svakoj stvari i okolnosti njegova života, došla je do izražaja nadnaravna sila kojom ga je Bog naoružao. Sedam suprotnosti obilježava Pavlovu osobu i njegov život. U svakoj je od njih najprije istaknuto kakav je njegov položaj i glas pred ljudima, a onda pred Bogom. Apostol je siromašan u zemaljskim dobrima, ali je bogat u nadnaravnim jer posjeduje „dragocjen biser“. On je siromah, ali i neizmjeran bogataš koji ljude obogaćuje vječnim životom i nebeskim dobrima. Drugim riječima ponizni i skromni neće nikada izgubiti Božji blagoslov.

 

Mt 5, 38-42: U svom ‘Govoru na gori’, Isus nastavlja s jakim porukama na temu ‘osvete’. Tako poručuje: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem…“ Ne samo da ne smijemo činiti zlo neprijateljima već ih čak treba i ljubiti.
Isus je iznio mnogo primjera koji nas uvijek potiču na iskrenost i ljubav prema bližnjemu. U godini drugoj liturgijski čitanja, imamo primjer iz knjige o Kraljevima (1 kr 21,1-16.). Kralj Ahab i kraljica Izabela lažno optužujući Nabota za hulu protiv Boga i kralja koji ga sudi na smrt. Tako je Ahab uspio zauzeti Nabatovu otačku baštinu, lijepi vinograd. Njegov život završava mučeničkom smrću. A kraljevo ime i ime kraljice Izabele ostaju primjeri okrutnih zločinaca. Njihova pohlepa odvela ih je u propast.
Očito da Isusovi ideali u ‘Govoru na gori’ u Matejevom evanđelju na dramatičan način nalaze svoj primjer u Nabotu. Stoga sve što u današnjem odlomku Pavlove poslanice Korinćanima čujemo dobrano je utemeljeno na Božanskoj logici koju Krist provodi u djelo. Učenici moraju živjet život kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.