Zašto je bogatašu teže biti bogataš, nego siromahu biti siromašan? (11.tj.pon.)

2 Kor 6, 1-10: Pavao u početku šestog poglavlja, upućuje kršćane na vrijeme milosti u kojem Bog radi na spasenju čovjeka. Naime, između Kristova dolaska i povratka teče među razdoblje , „dan spasa“, vrijeme obraćenja, udijeljeno za spasenje „Ostatka“ (neobraćeni Židovi) i pogana. Premda neodređena trajanja, to vrijeme hodočašća ima se smatrati kratkim, punim kušnja i patnja koje pripremaju buduću slavu. Bliži se svršetak, a tako i dan pune svjetlosti, stoga valja bdjeti i dobro iskoristiti preostalo vrijeme za spasenje sebe i drugih, prepustivši Bogu brigu posljednjeg suda. Sveti Pavao je jasan, on ne želi nikada i nigdje braniti sebe, nego apostolsku službu i Božju vlast. I ranije smo vidjeli kako je sav Pavlov život dokaz da je pravi Kristov službenik. U svakoj stvari i okolnosti njegova života, došla je do izražaja nadnaravna sila kojom ga je Bog naoružao. Sedam suprotnosti obilježava Pavlovu osobu i njegov život. U svakoj je od njih najprije istaknuto kakav je njegov položaj i glas pred ljudima, a onda pred Bogom. Apostol je siromašan u zemaljskim dobrima, ali je bogat u nadnaravnim jer posjeduje „dragocjen biser“. On je siromah, ali i neizmjeran bogataš koji ljude obogaćuje vječnim životom i nebeskim dobrima. Drugim riječima ponizni i skromni neće nikada izgubiti Božji blagoslov.

Mt 5, 38-42: U svom ‘Govoru na gori’, Isus nastavlja s jakim porukama na temu ‘osvete’. Tako poručuje: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem…“ Ne samo da ne smijemo činiti zlo neprijateljima već ih čak treba i ljubiti.
Isus je iznio mnogo primjera koji nas uvijek potiču na iskrenost i ljubav prema bližnjemu. U godini drugoj liturgijski čitanja, imamo primjer iz knjige o Kraljevima (1 kr 21,1-16.). Kralj Ahab i kraljica Izabela lažno optužujući Nabota za hulu protiv Boga i kralja koji ga sudi na smrt. Tako je Ahab uspio zauzeti Nabatovu otačku baštinu, lijepi vinograd. Njegov život završava mučeničkom smrću. A kraljevo ime i ime kraljice Izabele ostaju primjeri okrutnih zločinaca. Njihova pohlepa odvela ih je u propast.
Očito da Isusovi ideali u ‘Govoru na gori’ u Matejevom evanđelju na dramatičan način nalaze svoj primjer u Nabotu. Stoga sve što u današnjem odlomku Pavlove poslanice Korinćanima čujemo dobrano je utemeljeno na Božanskoj logici koju Krist provodi u djelo. Učenici moraju živjet život kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.