Prva nedjelja korizme 2023 – a

Korizmeno vrijeme, kao vrijeme posebne Milosti Božje, možemo započeti krasnom molitvom iz Psalma 51:
„Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.“

Ova molitva vapi za novim stanjem, stanjem koje uskrišava čovjeka iz gliba i vodi ga zemaljskom i vječnom Uskrsu.
Povijest čovjekova iščitana iz Objave može se dijeliti na dva dijela:

Stanje čovjekovo prije grijeha i stanje čovjekovo poslije grijeha. Bez obzira što je vrijeme bez grijeha kratko trajalo, ono je izrazito naglašeno, jer u njemu se prepoznaje cjeloviti čovjek , koji živi u nevinosti, u radosti, u prijateljstvu sa svojim Stvoriteljem. U tom vremenu se ogleda čista slika Božja iz koje izvire svetost i vječnost.

Drugo stanje, kao novonastalo stanje, je stanje nevjere u Božju Riječ, koju izvornik Zla želi umanjiti kad kaže: Nećete umrijeti, nego ćete biti kao bogovi. Laskave riječi uvijek privlače i prvih ih čovjek nije odbio, nego traži vlastitu veličinu izvan Božjeg plana, rušeći svoj status bezgrešnosti i otvarajući put propasti, a time odvlači za sobom sve svoje potomstvo.

         Bila je to velika prevara i obmana čovjeka.

Za obmanu i prijevaru Stvoritelj zna i dok kažnjava čovjeka obećava Spasitelja koji će ga osloboditi od zabluda i grijeha.

Za ovakvo djelo Božje bilo je potrebno da Sin Božji u svemu postane nalik čovjeku, osim u grijehu.
Današnje Evanđelje donosi potresnu sliku kako Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.
         A, evo, zašto je to trebalo biti.

Pavao kaže: „Braćo! Kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…

Kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grešnici, tako će posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ (Rim 5)

Isusova uloga kao novog Adama je teška. On, prije nego će započeti svoj apostolski život zauzima žestok stav prema neprijatelju koji ga iskušava i napastuje.

Isus je beskompromisan i isključiv u riječima: Odlazi sotono!Ta pisano je. Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (Mt 4)
A za takav stav On se podvrgao sramoti križa i na kalvariji dovršuje otkupljenje kojeg je započeo upravo ovim riječima koje danas čujemo: Odlazi sotono!
Upravo će to postati odrednica prepoznavanja Isusova puta: „Tko hoće za mnom neka uzme svoj križ…“ (Lk 9)

Križ je bezuvjetno sredstvo kojim se jedino mogu pobjeđivati sva iskušenja i on rađa duhovnu plodnost života.

Križ je sredstvo po kojem se čovjek može posvetiti.

Za nošenje križa – prevedimo to kao podnošenje svih životnih iskušenja – potrebna je i snaga, snaga Božje milosti, koja čovjeka uvijek vodi prema izvornoj svetosti života.

Kristov poziv upućen carinicima i grešnicima, ribarima i tesarima, dok su mijenjali svoje navike i mentalitete, oni snagom Kristovog Duha postaju apostoli s ogromnim duhovnim plodovima.

Kako?
Gospodin im je dao pomoć i njegova milost obilno se izli na one koji se uključuju na put križa do spasenja.
Bilo je to njihovo moćno oružje za promjenu sebe i promjenu svijeta.

Nije se jednom Sotona upleo u Isusov život niti u život apostola, sigurno ni mi nećemo proći bolje.

Bitku s đavlom može voditi samo jaki duh.

Za sve slabosti postoji liječnik koji je na nebu, a dijeli lijekove na zemlji.

Samo on može zacijeliti rane jer on od njih ne boluje.

Samo on može ukloniti iz srca patnju i iz duše strah jer nas poznaje u potpunosti.

Pogledajmo apostola Petra koji se bori između Šimuna ribara, grešnika, prijatelja i Šimuna koji postaje Petar, stijena, na kojoj se gradi velika građevina Crkva i predaju ključevi od te građevine, Petra koji ima zadnju riječ i predvodi svoje veliko stado.

Ima Petar i svoje velike trenutke i trenutke krajnje slabosti i potpune zbunjenosti do trostrukog zatajenja onoga u kojem je imao i ima čvrst oslonac.

Vjera mu je zaista izmučena raznim kušnjama, ali upravo je takav mogao učvrstiti braću u vjeri.

Sjetio se Petar Isusovih riječi:
“Ne treba zdravima liječnik nego bolesnima.“

Uvijek postoji spasonosni lijek za sve životne kušnje.
Lijepo to kaže sv. Augustin: „Bog će izliječiti sve tvoje slabosti.“
Bez napasti i kušnje teško se napreduje u vjeri.
Ipak treba znati: liječniku se mora biti iskren da bi ozdravio bilo tijelom bilo duhom.
„Sve mogu u Onome koji me jača“, kaže sv. Pavao u poslanici Filipljanima.

Nije slučajno Isus rekao apostolima: „Bdijte i molite da ne padnete u napast“ (Mt 26).

„Onaj tku ljubi napast i opasnost, poginut će u njoj”, piše Propovjednik u svojoj mudroj besjedi. (3,27).   Zaključimo, Gospodnja molitva „Očenaša“ tako lijepo moli: ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga. Amen“

Župnik