Za one koji nisu za promjene, poput farizeja, sve postaje problem (XIII. tj. sub.)

Am 9, 11-15: U četvrtom dijelu knjige i devetom poglavlju čitamo o mesijanskoj obnovi i rajskoj plodnosti zemlje u koju će Božji narod, Gospodin kao prognanike, vratiti. To su obećanja za budućnost i sadrže: obnovu Davidovog kraljevstva, materijalno blagostanje, i konačno zauzeće ponovo stečene zemlje. Bit će obnovljene sve ‘pukotine i mjesta ruševna’, što može značiti, i stvarna materijalna obnova ali i obnova onih pukotina koje su kao slabosti naroda dovele do ovakvog stanja. Time će izabrani narod Božji biti ponovno utvrđen u korijenu svoga Saveza s Gospodinom, a svi prognanici vraćeni u zemlju svojih praotaca. Gospodin je taj koji će obratiti srca otačkoj vjeri. Time se govori o velikoj promjeni, sučeljenoj staroj teškoj okorjelosti koja je i dovela do stanja beznađa. Tako se Božji putevi spasenja kreću gore-dolje i oni su potpuno ljudski i zemaljski, a ipak snaga obnove svega da se ide naprijed, stoji onkraj zemaljskih sposobnosti. Put božanske providnosti je put slijeda prema uzvišenom cilju, koji je u Isusu potpuno objavljen.

Mt 9, 14-17: U prethodnom odlomku vidi se kako Bog više voli unutrašnje osjećaje iskrena i samilosna srca nego strogo i izvanjsko održavanje Zakona. To smo vidjeli i kod proroka Amosa. Mesijanska vremena o kojima Pisma Staroga zavjeta govore, pa i prorok Amos, teže ispunjenju, s dolaskom posljednjeg proroka, Ivana Krstitelja, većina je prihvatila put obraćenja postom, molitvom, krštenjem vodom s nakanom da se ubrza dolazak Kraljevstva. A kad se pojavio Isus, s njime su nastupile veoma snažne promjene. Ali nikada promjene nisu išle lako i bez otpora. Promjene uključe svaku vrstu reakcije. Ali Isus neprestano govori o Miru kojeg Bog daje. Za one koji nisu za promjene, poput farizeja, sve postaje problem, pa tako i bilo kakvo kršenje Mojsijevog zakona. Pa tako pitanje: kada i kako treba postiti, Isus u odgovoru pita: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik (Isus). Kao da je htio reći: sve ima svoje doba, a sada je počelo mesijansko doba. Isus to potvrđuje u slici stare odjeće i stare mješine, te tim slikama islikava staro židovstvo kojemu je suprotstavljen novi duh Kraljevstva Božjega. Tako možemo slobodno ustvrditi, kako i na koji način Bog ostvaruje svoj naum usred ljudskog neznanja i zavist, straha i nasilja. Možda ovdje najbolje stoji izvještaj Djela apostolskih (2,23): „Njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika (vas židovskih vođa) razapeste i pogubiste.“ I to je cijena uskrsnuća ‘novoga’.