1Sol 2, 1-8: Pavao nije sijao vjetar, nego živu riječ Božju koja je obilno rodila. Filipi iz kojih je Pavao pristigao, su rimska naseobina, upravno sjedište jedne od makedonskih pokrajina, a od 146. g. pr. Kr. cijele provincije Makedonije. U tom je gradu Pavao mnogo prepatio  (Dj 16, 22-24). Unatoč tome i unatoč neprijateljskom raspoloženju u samom Solunu  (Dj 17, 5-9) Apostol je neumorno nastavio s propovijedanjem Radosne vijesti. Zabluda i nečistoća o kojima piše Pavao ovdje su u značenju moralne pokvarenost, posebno bludna raspuštenost, koja obično vlada u primorskim gradovima kao što su bili Korint i Solun. Netko je optuživao Pavla i njegove suradnike da su propovijedali Radosnu vijest kako bi mogli što zaraditi pa to onda utrošiti u razvratne svrhe. Ali Pavao je jasan: Tko savršeno ljubi, sve daje. Takav je Krist, takav je i Pavao.

Mt 23, 23-26: U jučerašnjem Evanđelju smo vidjeli kako Isus ozbiljno polemizira s Farizejima i pismoznancima, danas Isus nastavlja s još težom i ozbiljnijom osudom. Optužba da se namiruje desetina od metvice kopra i kima, a Mojsijev je zakon propisivao desetinu samo od većih proizvoda (Pnz 14,23), a farizeji su ga protegli i na sitne stvari. Baveći se tako sitničarenjem povrijedili su osnovne najvažnije norme u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Radeći tako, želite ostaviti vanjski dojam revnosti, a iznutra ste puni grabeži, pohlepe i nečistoće. Ovo je teška osuda jer se radi o temeljnim normama Mojsijevog Zakona. Za Židova je pravednost jedna od najvažnijih normi, iz koje je proisteklo i najveće odlikovanje s nazivom ‘pravednik među ostalima’ kojega i dan danas dodjeljuju na državnoj razini. Nisu ni druge dvije odredbe, milosrđe i vjernost sporedne, naprotiv tko bi dirnuo te temeljne norme odmah podliježe teškoj osudi. A upravo tu Isus želi promjenu odnosa prema Bogu i bližnjemu. Samo iz čistog srca mogu izlaziti pravedna i milosrdna djela.