Vjera je nužno povezana s obraćenjem, vjernošću, postojanošću i pouzdanošću (p.6.tj.k.g.)

************

Post 4, 1-15.25: Nakon izvještaja o padu prvih ljudi, poglavlje četvrto u knjizi Postanka donosi ubojstvo Abela. Nakon čovjekove pobune protiv Boga, slijedi i borba čovjeka protiv čovjeka. Pisac baca svjetlo na zabrinjavajuće širenje zla. Dvojica braće, Abel i Kajin, odlučili prinijeti žrtvu na žrtveniku od plodova rada svojih ruku. Kajin je zemljoradnik, a Abel stočar. Abelova žrtva je prihvaćena, a Kajinova nije. Ovdje treba istaknuti, da nije problem u naravi žrtve nego u vjeri i ljubavi onoga koji žrtvu prinosi. Abel je primio svjedočanstvo da je pravedan – Bog je nad njegovim darovima posvjedočio – po njoj Abel i mrtav još govori (Heb 11,4). Kajin je ogorčen na brata, a time i na Boga. Njegov bunt dovodi do krvoprolića. Kajin je ubojica. Poruka pisca Jahviste je jasna: čovječanstvo je uskratilo posluh Bogu i utonulo duboko u grijeh, te postalo rob grijeha. Ipak, Kajin unatoč svome zločinu i kasnijem odvajanju od Boga, ostaje pod Božjom zaštitom, što govori, da Očevo milosrđe nikada ne izostaje jer je sačuvao Kajina od osvetnika. Nažalost, potomstvo Kajina trpi posljedice i nikada neće dosegnuti stupanj života stalno nastanjenih naroda, nego će nemirno tumarati granicom obrađenog zemljišta. Uz dobro, iskustvo je pokazalo, redovito napreduje i zlo, tako se jedan od potomaka Kajina, Lameh hvali da je ubio više ljudi i time nadmašio Kajina. Tračak nade uvijek postoji, Adam i Eva dobit će sina Šeta. Ta loza ljudi počela je zazivati ime Gospodnje i prinositi Bogu žrtvu zahvalnu.
************

Mk 8, 11-13: Iz gornjeg teksta Knjige Postanka vidimo, kako je vjera središte biblijske religije, ali Isus daje naslutiti njezinu srž u današnjem Evanđelju. Moramo reći da Isusa ne slušaju samo oni dobronamjerni nego i oni kojima se kosa na glavi diže zbog njegovih riječi i djelovanja. Takvi obično uvijek traže više za dokaz da je Isus „Netko“ tko je drugačiji od njih. To bi izgledalo da bi Isus stalno morao činiti čudesa da se takvima dokaže. Po njihovoj logici bi bilo: veće čudo, veća ljubav. Isus postavlja navještaj evanđelja po načelu: „Obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Tako je vjera nužno povezana s obraćenjem, vjernošću, postojanošću i pouzdanošću. U stvari, sve to proizlazi iz Božje vjernosti. A to znači, da Abelova krv i krv poput Isusove krvi, sa zemlje vapi za milosrđem i praštanjem i za sklapanjem novoga Saveza. Isus će takav znak ostaviti cijelom čovječanstvu u žrtvi na križu kao najljepši i najveći znak Božje vjernosti i ljubavi prema čovjeku. Novozavjetni izabrani Božji narod pridružuje se žrtvi zahvale i spasenja