Post 49, 2-2. 8-10: Jezgra ovog odlomka je blagoslov Jakovljev svojim sinovima. Jakov je na smrtnoj postelji i teku posljednje riječi praoca Jakova. Nadahnut duhom Božjim iz svoje vjerničke savjesti Jakov je izgovorio više riječi proroštva nego blagoslova. Njima želi probudi nadu za bolju budućnosti i uliti hrabrost da nadvladaju krize koje će nadoći. Jakov govori sve ono što vidi nutarnjim očima jer tjelesne više ne mogu vidjeti ni sadašnjost. Ove riječi mi kršćani razumijemo kao obećanje koje nadilazi starozavjetni narod Božji i potpuno se ostvaruje na novozavjetnom narodu Božjem. Jakovljevi sinovi primajući blagoslov očev ne primaju to osobno, nego kao predstavnici dvanaest plemena Izraelovih. Prve tri Jakovljeve izjave gledaju u prošlost, samo blagoslov izrečen Judi gleda u budućnost. Suprotno od prva tri izrečena blagoslova ovaj izražava sreću, blagoslov i spasenje. Iz tog plemena dolazi kralj David. Zato o Judi i Judeji, čitamo samo pohvale. Proročke riječi o „kraljevskom žezlu i palici vladalačko koje se neće od nogu njegovih udaljiti dok ne dođe onaj kome pripada i kome će se narodi klanjati. Tim proročanstvom bio je obuhvaćen i onaj kojega će Bog u svoje vrijeme poslati, Mesija-Krist Gospodin. Preko njega i u njem Bog će vladati kao Knez mira i njegova će se vlast prostirati po cijeloj zemlji i neće imati kraja.

Mt 1,1-17: U Isusovu rodoslovlju nisu spomenuti svi njegovi pređi, nego samo oni koji su sa stajališta Matejeva Evanđelja značajniji. Iz njega se jasno vidi da je Isus Čovjek, Židov, potomak Abrahamov, Davidov i Josipov. Krvna veza s Abrahamom osigurava mu blistava mesijanska obećanja što ih je Bog obećao Abrahamu i njegovu potomstvu. Veza s Davidom daje mu pravo na vječno kraljevanje koje je Bog zajamčio Davidovu potomstvu. A Josipovo zakonsko očinstvo jače je od krvnog i dovodi ga u vezu i s Abrahamom i s Davidom. Inače rodoslovlje znači „knjiga postanka“ i odnosi se na cijelo Matejevo Evanđelje, a odgovara starozavjetnoj „Knjizi postanka“ (post 2,4). I kako Stari zavjet počinje sa stvaranjem staroga, materijalnog i prolaznog svijeta, tako Novi zavjet počinje sa stvaranjem neprolaznog svijeta, koji su već davno prije proroci navijestili, a Isus svojim rođenjem počeo ostvarivati. Novi zavjet stoga, počinje Matejevim Evanđeljem. On je njegov „Početak“ (Kol1,18), „Prvorođenac“ (Kol 1,15) i „Punina (Ef 1,23). Rodoslovlje je dio „povijesti stvaranja“. Isusova prapovijest podijeljena je na 3×14. Broj 14 je pun značenja, jer se sastoji od 2×7, a 7 je svet broj. On također označuje puninu i savršenstvo. Prema tome, Isus je punina, i kruna Staroga Zavjeta. Sjetimo se matematičke konstante pi 3,14 za odnos opsega i promjera kruga kao savršenog geometrijskog tijela. Kako u prirodnim zakonima nema slučajnosti, vjerujem da i ovo nije slučajno.