Vi ostajete, a ja idem dalje
VELIKI ČETVRTAK – 2023.
Kršćanska braćo i sestre!
Ovo je onaj veliki i sveti dan kada je naš Gospodin ustanovio svećenički red i Euharistiju.
Mi večeras u spomen Gospodnjih nadnaravnih darova obilježavamo taj veliki i sveti dan.
I to ćemo činiti do njegovog drugoga dolaska.
Ovom velikom i svetom danu prethodio je u slici dana Gospodnje slave u Pashalnoj večeri izbavljenja iz egipatskog ropstva u slobodu.
Isus je sam odabrao proslavu židovske pashe da ustanovi svoju Pashu u kojoj će on biti pravi, savršeni „Jaganjac bez grijeha“, žrtvovan i predan za spasenje svijeta.
Sveti Pavao u poslanici Korinćanima izvješćuje:
„Gospodin Isus one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče:
„Ovo je tijelo moje za vas“. Ovo činite meni na spomen.
Tako i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi.“
Ove Kristove riječi govore o unaprijed naviještenoj i doživljenoj smrti.
U tom svjetlu Sveti Pavao prikazuje Euharistiju kad kaže:„Kad god jedete ovaj kruh i prijete ovaj kalež, smrt Gospodnju navješćujete.”
Zato je Euharistija „živi Kruh“ koji daje život vječni ljudima (Iv 6), jer je spomen – čin Kristove smrti, jer je to njegovo tijelo „dano“ za žrtvu, jer je Krv „prolivena … na otpuštenje grijeha“.(Lk 22)
Temelji ovakvog Kristovog predanja je LJUBAV.
Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.
Euharistija i jest sakrament ljubavi.
Zna Isus da će ga smrt za malo sati otrgnuti sa zemlje, zato će Euharistija ovjekovječiti njegovu živu i stvarnu prisutnost sve do kraja vjekova.
Ostaje pitanje: hoće li ljudi do kraja vjekova imati ljubavi za Isusa?
Zbog ovoga pitanja uslijedio je Isusov sjajan primjer.
On klečeći pere noge učenicima, a prizor završava opomenom:
„Ako ja Gospodin, vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.“
Ovdje nije bitan identičan čin da ga i mi činimo, nego poruka:
skromnost i poniznost su neophodne za međusobne odnose.
Nije moguće izvršiti zapovijed ljubavi ako nema poniznosti i skromnosti, ako nema vjere i povjerenja.
Krist ovakvim pristupom prema bližnjem ostavlja i novu zapovijed ljubavi jednih prema drugima.
Razlozi su vidljivi:
bližnji je jedno s Kristom,
bližnji je predmet posebne Očeve ljubavi.
Ova zapovijed je nova, jer je njen uzor uvijek nov, jer stvara nove međuljudske odnose.
Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, to je novost i upućena je novom narodu Božjem.
Novi je i poredak vrijednosti.
Novi je i društveni poredak utemeljen na civilizaciji ljubavi.
Razloga za tako velike promjene i novosti je bilo i biće.
Nije apostolsko društvo savršeno, nije ni naše današnje savršeno, zato je Krist imao razloga utvrđivati zajednicu potpunim predanjem svoga života.
Imao je razloga dati i novu Zapovijed ljubavi.
Imao je razloga odabrati prilike materije u kojoj će biti živ među nama.
Danas slavimo Kristovu Ljubav i osvježavamo tom ljubavlju snagu svoga duha.
A ljubav koju iskazujemo prema Kristu i bližnjemu nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.
Zamisliti Kristovu Crkvu, kojoj danas Krist postavlja temelje, i nas kršćane, bez ovoga današnjega dana i njegovog nadnaravnoga sadržaja, ne bi bilo moguće.
Jer u ovom danu slavimo izvor svoga zajedništva s Kristom i izvor svoga međusobnog zajedništva s jednim jedinim ciljem, osvojiti vrhunac života prema kojemu težimo.
Amen.