Velika je opasnost od ‘duhovne sljepoće’  (11.tj.pet.)

***********

2 Kor 11, 18.21-30: Mogli bi započeti s općim Pavlovim stavom da je svako pretvaranje način djelovanja Zlog duha. Zato se on preko volje brani. Nije mu drago o sebi govoriti, ali opet ne može šutjeti na štetu istine i dobra. Lažna čednost nikome ne bi koristila, nego škodila. Zato Pavao uspoređuje svoje uspjehe s uspjesima krivih učitelja. Ta usporedba pokazuje da se od prvog dana poslije njegova obraćenja na njemu očitovala Božja sila. Imao je razloga kao apostol ironično govoriti o njihovoj mudrosti. Korinćani su shvatili da nauk krivih učitelja njih ponizuje i dok to podnose pokazuju da su mudri. Pavao želi istaknuti, ako se netko hvali da je netko Hebrej, Izraelac ili sin Abrahamovoga roda, i ja sam sin Hebreja, a Hebreji su palestinski Židovi koji govore aramejskim jezikom. Nadalje, Izraelac sam, a to znači pripadnik Božjeg naroda i sin Abrahamova roda, čime je u svemu baštinik obećanja koja Bog daje. Pavao, dok piše ovu Poslanicu, 23 godine je u službi Kristova apostola i veoma je mnogo kroz taj period propatio: od bičevanja, kamenovanja, sedam puta u okovima i tamnici, i što sve ne. Gdje god je došao imao je poteškoće s lažnom braćom koji su više pokršteni Židovi nego kršćani. Njihov cilj bio je umanjiti autoritet kojeg Pavao ima u svim crkvama koje osnovao i za njih je spreman život položiti. Ovdje treba istaknuti da Pavao ima mnogo jačih razloga da se hvali, ali on se hvali jedino svojim slabostima, što puno govori o njegovoj apostolskoj službi. On je sluga Kristov i ništa više od toga. Iz njega neprestano izvire povjerenje u Kristovu moć. I sam kaže: „Kad sam slab, onda sam jak.“ Ovakva Pavlova jednostavnost u rješenju svih kušnja, ima uporište u današnjim Kristovim riječima iz Govora na gori.

Mt 6, 19-23: Kamo vodi zaslijepljenost čovjeka koji ima vlast i bogatstvo, sada to Isus zvanično potvrđuje, i vidimo, da je duhovna sljepoća puno teža od tjelesne sljepoće. Duhovna sljepoća je ranije oba židovska Kraljevstva odvela u propast. Isus jasno tvrdi: da zdravo oko daje jasnu sliku. Bolesno oko ima zamućenu sliku. Tako je i s čovjekom, kad je oko zdravo, vidi svjetlo, ako je bolesno, onda čovjek tapka u mraku. Ako, oko koje je svjetlo, postane tama, onda je čovjek jednak slijepcu. Što god radi, radi u tami. Isus zato govori, kako je duhovno svjetlo ono koje obasjava dušu, ako je ono zamračeno, zaslijepljenost će biti gora od fizičke sljepoće.