Velika je opasnost isključivanje Boga kod malobrojniji naroda (19.tj. pon.)

**********

Pnz 10, 12-22: Mojsije prelazi od prošlosti na sadašnjost i budućnost. Izrael će uskoro biti usred poganskih naroda. Okusit će slavu pobjede. Blagostanje će donijeti nečuven porast životnog standarda. Bit će mnogo mogućnosti za uživanje. A sve to donosi i opasnosti: opasnost gubitka identiteta kao Božjeg naroda; opasnost lažnog ponosa; opasnost isključivanja Boga iz njihovih planova.
No, ako se prepuste Bogu, prošlost će ih održati na pravom putu za budućnost. Zato Mojsije potiče i nagovara: „Sjetite se !“, „Ne zaboravite!“ Sjetite se Egipta! Sjetite se pustinje! Sjetite se kakvi ste bili! Sjetite se Božje ljubavi i njegove moći, njegove brige, njegova zakona, njegovih sudova! I neka vas to osjećanje drži poniznima, odanima, poslušnima…! Obrežite srce svoje!
Nameće se zaključak: Ako Bog od naroda zahtijeva ljubav, tj. posvemašnje predanje sama sebe, onda to čini samo zato jer se on sam, gospodar svega svemira, bez ikakva prisilnog razloga mnogo prije „navezao“ na Izraelove rodozačetnike. A samo obrezanje srca govori da je srčika čovjekove osobe uvijek osjetljiva za Božji poziv, odnosno volja Božja ne smije biti nekim htjenjem, ili mišljenjem, ili osjećajima narušena. A sam čin obrezanja srca je čin posvećenja i predanja Jahvi. Prenesemo li to u kršćanske razmjere života, mogli bi obrezanje srca nazvati krštenjem po kojem se čovjek svojom voljom učlanjuje u Novi Božji narod. A evo kako Isus vidi život kada je on obilježen samo izvanjskim činima ispunjenja Zakona.

*********

Mt 17, 22-27: Danas u Evanđelju, Isus ponovno naviješta svoju smrt i uskrsnuće. Ali to govori samo učenicima, očito postoji razlog. Smisao svemu daje tek konačni cilj, Isusova smrt i uskrsnuće. Među vremenu dolazi Petru poreznik i pita:“ Plaća li vaš učitelj porez ili ne?“ „Plaća“, odgovori Petar. Tada je Isus upitao Petra: „Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?“ Kad on odgovori: „ Od tuđih“, reče mu Isus: „Sinovi su, dakle oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo plati.“ Isus nije iskoristio svoje pravo i svoju slobodu kao i slobodu svojih učenika. Naime, ne plaćanje hramskog poreza, koji je bio obveza svakog Židova kada navrši 20 godina starosti, izazvalo bi sablazan (sablazan = prerani sukob Isusa s postojećim strukturama). Hramski porez bio je obveza za sve Židove u cijelom rimskom carstvu po dopuštenju Cezara Augusta, rimskog imperatora i židovskog kralja Agripe da se prikupljeni novac dostavlja u hramsku riznicu u Jeruzalemu.
Tako je Isus, poput Ponovljenog zakona, dao naslutiti da su Očeve namjere nadilazile jeruzalemski Hram.