Uvijek postoji svjetlo koje će voditi do mira i radosti u obitelji i zajednici vjernika  (IX. tj.k.g.pon.)

************

Tob 1, 1a-2; 2,1-9: Ponedjeljak je dan poslije dana Gospodnjega, i često se nameću pitanja: kako živjeti udaljeno bez Gospodina, kako preživjeti u tuđini, kako postupiti ako nas vjera napusti. Na ta pitanja Knjiga Tobijina pokušava dati odgovor kao i današnje Evanđelje. Naime, Tobit je pobožni Židov koji je zajedno sa svojom ženom bio odveden u Ninivu. U progonstvu se materijalno snašao i pomaže mnogima, pa čak pokapa mrtve, ali doživjet će iskušenja slična Jobu. Tako, Tobit vrlo uspješno i skladno stapa vjeru i svakidašnji život, oživljavajući drevne predaje kao podršku za ustrajnost, gdje se Bog vraća zbog Tobitove postojane vjere. Pisac nadahnuto piše u stilu priče slikovito, opisujući stvarnost asirskog progonstva. On često navodi retke proroka i knjigu Mudrih izreka, kako bi ukazao da uvijek postoji svjetlo koje će voditi do mira i radosti u obitelji i zajednici vjernika. Tako Knjiga o Tobiji, i u dobru i zlu, uzdiže obiteljske kreposti. Tobit ima visok ideal o braku koji je dobar put prema kršćanskom poimanju obitelji. On ima sina Tobiju.

*************

Mk 12, 1-12: Prispodobu o ‘vinogradarima ubojicama’ priča sam Isus i vrlo je razumljiva. Lako se prepoznaju u ‘razbojnicima’ židovske vođe, u ‘slugama’ proroci, u ‘sinu’ sam Isus. Bog je povjerio upravu izabranog naroda židovskim prvacima. A u prispodobi vidimo kako teku stvari. Prisjetimo se i ove Isusove: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste…“ Ali, „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo.“