Uvijek kada slijedimo Duha Svetoga, postajemo duhovni (XXVIII.tj.sr.)
Gal 5, 18-25: Poglavlje peto počinje o odgovornoj slobodi i ljubavi u svjetlu Evanđelja, a završava jasnom granicom između djela tijela i djela Duha. Ovdje se misli na djela Duha Svetoga, koji u kršćanima djeluje, ne djela duše. Tako Pavao kaže: „Ako se, naime, vodite Duhom, niste pod Zakonom.“ „A sam Duh pruža svjedočanstvo našem duhu da smo djeca Božja (Rim 8,16). Uvijek kada slijedimo Duha Svetoga, postajemo duhovni i prestajemo biti pod Zakonom, tj. tjelesni. Djela su tijela očita. To su blud, nečistoća, razvratnost, služenje kumirima, vračanja, neprijateljstva, svađe, natjecanja, srdžbe, spletke, razdori, krivovjerja, zavisti, pijančevanja, prejedanja i tome slično.“ Treba primijetiti, Pavlovu naglašenu poruku: Djela su tijela očita, i sama po sebi zla, i moraju se u kršćanstvu izbjegavati. Nije slučajno Pavao na prvo mjesto stavio „blud“. Pavao će Korinćanima ( 6,18) reći: „Sve što čovjek učini, izvan tijela je, ali tko griješi bludno griješi protiv svoga tijela“. Osjetljivost Pavla na čistoću srca, vidna je, jer kršćanin u sebi nosi Boga i svaka bludnost oskvrnjuje Božji hram u nama. Za Pavla nije svejedno kakav je netko član Kristove zajednice, jer svi smo mi njeni udovi, kojoj je Krist glava. Nadalje, „nečistoća i raspuštenost“ podrazumijeva sve oblike ćudoredne nečistoće, što često odvodi čovjeka do štovanja kumira. Tko se dakle oda raskalašenosti i požudi ne poštuje Spasitelja. Daljnji koraci odvode čovjeka do vračanja i neprijateljstva koja već spadaju u teško zlodjelo. Među djelima tijela na sedmom mjestu je prepiranje. Tako Pavao piše u Drugoj poslanici Timoteju (2,24): „Gospodnji se sluga ne treba prepirati već treba da je prema svima blag, da je velikodušni učitelj i da s blagošću poučava i one koji se protivnim suprotstavljaju.“ Sva takmičenja, prepiranja, srdžba, neslaganja, veoma često odvode do krivovjerja, zavisti i ljubomore. Pavao će jasno odaslati poruku: „Neka ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove želje (Rim 6,12), jer u duši u kojoj vlada grijeh, ne može vladati Božje kraljevstvo.“
Nadalje, Pavao jasno navodi da je plod Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, dobroćudnost, dobrota, vjera, blagost, uzdržljivost. Protiv njih nema zakona. Nitko ljubav, mir, dobrotu itd., ne može kazniti. Treba uvažiti Isusovu: „Ne može dobro stablo donijeti zle plodove ni loše stablo donijeti dobre plodove.“ (Mt 7,18). Ako je među tjelesnim djelima na prvom mjestu „blud“, onda je razumljivo da među djelima Duha na prvom mjestu „ljubav“ . Na drugom mjestu postavljena je radost. Radost je ovdje uvijek uzdignuće duha, a veselje je razuzdano podizanje duha kada se ne pozna mjera i često su takva veselja pomiješana s opačinom. Ljudima bez Duha, nema radosti koja je uzdignuće duha, njima ostaje samo veselje. Na trećem mjestu je „mir“. „Blago mirotvorcima jer će zvati Božjim sinovima (Mt 5,9).“ To je Kristova baština ostavljena Crkvi. I nadalje, ako je malodušan čovjek nerazuman, onda je velikodušan mudar čovjek. Na sedmom mjestu kao svetom mjestu je vjera-vjernost, kojoj se uvijek pridružuje ljubav i nada. U vjeri je uvijek sadržano ono što ljubimo i čemu se nadamo.
Stoga, oni koji su Kristovi, oni su raspeli tijelo s manama i požudama, te žive po duhu, po duhu neka i idu.
Lk 11, 42-46 : Isus, dok je na objedu u kući farizeja odašilja jasnu poruku farizejima i zakonoznacima. Grijeh je gotovo na svakom koraku, a vi ga pri sebi ne vidite, nego sebe sami činite pravednima, slijepo izvršavajući zakon kojeg ste sami nametnuli, dok vam je čistoća srca i dobronamjernost, daleko od toga. Stoga „jao vama!“