Uvijek i svugdje, s lošim pastirom i narod postaje sve lošije stado (XX.tj.sr.)

Ez 34, 1-11: Slika kralja-pastira drevna je u književnoj baštini Istoka. Kod Izraelaca kralj je najpozvaniji čuvati narod i njegovu religiozno-kulturnu baštinu. Kako su se kraljevi često udaljavali od Božjeg zakona, tako je i narodu bivalo sve teže. Oni sve lošiji pastiri, a narod sve siromašniji. Na ovakvo loše ponašanje kraljeva utjecalo je mnogo faktora. Pritisci drugih moćniji civilizacija u okruženju kao i dovođenje na dvor žena iz poganskog okruženja, ostavljaju traga na kraljevsku službu i ona je sve drugo samo ne u slici Dobrog pastira. Bog stoga šalje proroke, poput Jeremije, Ezekijela, Zaharije, da ih opomene zbog loše ispunjene svoje kraljevske dužnosti. S lošim pastirom-kraljem i narod postaje sve lošije stado. Zbog lakomog, okrutnog i sebičnog iskorištavanja onih za koje bi se trebali brinuti, proroci nagovješćuju za takve zasluženu osudu i kaznu. Tako Ezekijel predbacuje pastirima, kraljevima i civilnim vođama naroda, njihova zlodjela. Jahve će im oduzeti stado koje zlostavljaju i on sam će biti pastir svojemu narodu. Ovo se proročanstvo i obistinilo jer poslije povratka iz progonstva, kraljevstvo više neće biti ni uspostavljeno. Zato s prorokova jezika odlaze Božje riječi i u njima se nazire mesijanski „izdanak“, Mesija, koji će zaista biti pravi i Dobri pastir. Njegova će zadaća biti okupiti raspršeno stado i dovesti ga u njegovu domovinu. On sam će postaviti Dobrog pastira – novoga Davida – da se za njih brine i da im osigura miran život. S dolaskom Mesije-Isusa, to proročanstvo postaje stvarnost, a Isus u slici Dobrog pastira bit će za kršćanstvo dugo vremena najomiljeniji motiv u slikarstvu.

Mt 20, 1-16: Isusove riječi izgovorene u prispodobi današnjeg Evanđelja, možda najjače i najljepše islikavaju kakav je Dobri pastir došao u narod. Evo te slike. U Kraljevstvu nebeskom vinogradar unajmljuje sve do predvečer neuposlene nadničare, a na kraju dana svima daje punu nadnicu i time očituje svoju dobrotu koja ide dalje od pravde, ali je ne narušava. Takav je pravi Dobri Pastir. Takav je Bog, koji u svoje Kraljevstvo uvodi zakašnjele kao što su grešnici i pogani. Uzvanici prvog sata su Židovi koji od Abrahama uživaju blagodat Saveza, i oni ne smiju zbog dobrote Božje biti ljubomorni i zavidni. Bog je slobodan u svojem pozivu, stoga, prvi nemaju prednost što su prvi, a posljednji nisu krivi što su posljednji. Zato je i njima kao i prvima jednaka plaća. Među posljednje se ubraja razbojnik s desne Kristove na križu (Lk 23,42-43).