Utjelovljena Riječ Božja daje snagu kojom se pobjeđuje Sotona u svijetu (30.12.)

1 Iv 12-17:U prethodnom tekstu Ivan utvrđuje istinu: Bog je svjetlo i bratska ljubav i zajedništvo s Bogom idu zajedno. Sve je drugo mržnja, tama i udaljenost od Bog. Gnostici su još u tami i daleko od Boga jer nemaju bratske ljubavi prema pravim kršćanima.
Grijeh i ljubav se isključuju. Budući da smo bili u grijehu, nismo ni mogli ljubiti. Tek kad je Krist svojom žrtvom otklonio grijeh, a to je poteklo iz ljubavi, sposobni smo za pravu ljubav. Takva ljubav ne dopušta da tko svojim vladanjem navodi brata na otpadništvo od vjere.
Tko grijehom ostavi Boga, osuđen je na sve posljedice koje sa sobom nosi udaljenost od Boga: tamu, sljepoću, lutanje i propast. Stoga svi članovi Crkve pozvani su pobjeđivati Zloga. Utjelovljena riječ Božja daje snagu kojom se pobjeđuje Sotona u svijetu. Ovdje Svijet ne znači svemir kao Božje djelo, nego Sotonino kraljevstvo , što je suprotstavljeno Božjem kraljevstvu. Zato ljubav prema Bogu i svijetu jedna drugu isključuje, jer svijet je ispunjen požudom, a kraljevstvo Božje Duhom. Gnostici pokušavaju to dvoje nespojivo spojiti.
Svijet je osuđen na propast i već nosi u sebi klicu smrti. S njim prolazi sve njegovo. Tako i požuda. Stoga se čovjek mora vezati s Bogom, a ne s prolaznim svijetom. Povodljivost za svijetom nije dobra.

*********

Lk 2,36-40:Prethodni odlomak Lukinog Evanđelja govori o susretu Isusovih roditelja sa Šimunom koji govori proročanske riječi o Isusu, koje su se na Isusu kasnije ispunili. U nastavku Evanđelja čitamo zvanični pristup djetetu Isusu i proročice Ane, koja potvrđuje Šimunovo proročanstvo. Ona govori svima o djetetu i o njegovoj mesijansko-otkupiteljskoj zadaći za svijet i potvrđuje svojim svjedočanstvom da su se otkupiteljska iščekivanja Jeruzalema ispunila u Isusu.
Evanđelist zaključuje izvještaje o rođenju Isusovu napominjući da roditelji odlaze s Isusom u Nazaret, u Galileju, gdje on dozrijeva za svoju proročku zadaću. Bog ispunja Mesiju proročkom mudrošću i milošću, tako da može u sebi do punine razvijati onaj bitak „Sina Božjega“ koji mu je Bog od samog početka podario