„Ustani, pomaži ga: taj je!“ (u.2.tj.g.II.)

**********

1Sam 16, 1-13: Drugi dio Prve knjige o Samuelu uglavnom se bavi Davidom. Njegov lik, osobu, Biblija predstavlja kao onoga koji ima najveću važnost za cijelu povijest Izraela. On je sjedinio južni i sjeverni dio Palestine u jedinstvenu državu. Utvrđuje vlast koja je pravovaljana i priznata u čitavom kraljevstvu. Osvaja Jeruzalem i pretvara ga u glavni politički i religiozni centar zemlje. O Davidu će nastaviti pisati i cijela Druga knjiga o Samuelu i završava na početku Prve knjige o kraljevima. To je vrlo opširna cjelina koju su pisale osobe bliske Davidu. Početak pisanja o Davidu ide od trenutka njegovog pomazanja od strane Samuela, za kralja. Naime, Bog odbacuje kralja Šaula, a Samuel dobiva naređenje da pomaže novoga kralja. Samuel po naputku Božjem, odlazi u Betlehem u kojem je jedan od starješina mjesta Jišaj. Oko njega je njegovih sedam sinova. Ali ni za jednog od njih sedmorice Samuel ne dobiva glas da je prikladan za budućeg kralja. Na upit Samuela, da li Jišaj ima još sinova, Samuel dobiva potvrdan odgovor: Da, ima David, on čuva stado. Kad je David stupio pred Samuela, začuje Samuel glas Gospodnji, glas koji mu reče: „Ustani, pomaži ga: taj je!“Samuel posluša, a zatim se vrati u svoj grad, Ramu. Kako je Šaul bivao sve depresivniji, zbog grijeha koje je počinio, te time ostao bez Božjeg blagoslova, doziva po svom glasniku iz Betlehema Davida, za kojeg je čuo da dobro svira, da ga malo raspoloži. Tako David dolazi na kraljev dvor. David nastoji razveseliti utučenog Šaula. No, uskoro će doći čas u kojem će pokazati svoje sposobnosti i postati zvanično kralj.

**********

Mk 2, 23-28:Treća Gospodnja zapovijed glasi: „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.“ Židovsko tumačenje treće zapovijedi toliko ju je splelo s mnogo sitnih formalnosti, da se izgubila njezina prvotna svrha. Dan odmora bio je namijenjen za čovjekovo tjelesno i duhovno dobro, a ne da mu se uskrati hrana i pomoć. To je dan određen da se čini dobro, a ne samo da se priskoči u pomoć hitnom slučaju. U prethodnim porukama istaknuta novost i novina, koja s Isusom dolazi, sada je opet vidna. Isus čini ono što nije dopušteno činiti subotom. Isus se predstavlja, a Marko to ne prešućuje, kao onaj u kojem je moć višeg autoriteta. On to i riječima potvrđuje: „Sin Čovječji gospodar je i subote.“ Jasno da se takvi Isusovi stavovi nisu uklapali u religijsku praksu farizeja i saduceja, zbog čega će se u jednom dijelu tih grupacija i roditi ideja, Isusa treba ubiti. Kako naviještanje Kraljevstva Božjeg nije samo radi tih i takvih grupacija, nego je upućeno svima i svugdje za sve vjekove. Isusove riječi ne prolaze bez odjeka, nego snažno otvaraju vrata Kraljevstva Božjeg svima.