Uspjeh udara u glavu, moć kvari, a napredak čak dobre ljude čini pohlepnima (XII.tj.ut.)
*********

2 Kr 19,9-11; 14-21; 31-36: Poslije pada Samarije, glavnog grada Sjevernog izraelskog kraljevstva, ni Judeja neće biti pošteđena velikih iskušenja. Shvatio je to kralj Ezekija, koji stoluje u Jeruzalemu, te je počeo provoditi duboku vjersku obnovu. Svećenicima je i levitima dao nova pravila, a cijeli je narod pozvao da u Jeruzalemu slavi Pashu. Cijeli se narod odazvao. Odazvali su se i neki predstavnici i iz Sjevernog kraljevstva, ali ne tako mnogo. Pasha se slavila tjedan dana. Obnovljen je savez s jedinim Bogom. Sada je vjerska obnova bila potpuna, izraelski je narod ponovo sklopio Savez sa svojim Bogom, Bogom Abrahama, Izaka i Jakova. Svi su ostali idoli bili uništeni. Ali, brige kralja, nisu bile samo vjerskog karaktera. Odbijao je obnovu saveza s Asirskim kraljem. Zato je poduzeo sve potrebne pripreme s obzirom na neprijateljsku opsadu. U očekivanju Asirskog napada, pobrinuo se da glavni grad svojega kraljevstva utvrdi i opskrbi vodom mnoštvom podzemnih kanala koje je iskopao. Ali Judeja je, unatoč dobroj pripremi i opskrbi, vojno mala pored velikog i moćnog asirskog neprijatelja. Uz kralja najvažniju ulogu odigrao je prorok Izaija, koji potiče kralja Ezekiju da se uzda samo u Jahvu. Kada je asirski kralj Sanherib, došavši na vlast, učvrstio druge dijelove svoga kraljevstva, došla je na red i mala Judeja. Opsjeda je, i traži da se bez borbe predaju. Ali Izaija, nakon molitve u hramu, poručuje Ezekiji: „U ovaj grad on ući neće… vratit će se putem kojim je došao. Grd ću ovaj štititi radi sebe i sluge svoga Davida“. Još iste noći bi pomor Sanheribove vojske, oko 185 tisuća čudesno je pobijeno i kralj se povukao, ali ubrzo kralj Sanherib biva ubijen od mača svojih sinova.

*********

Mt 7, 6.12-14: Isus pri kraju svoga ‘Govora na gori’ upućuje i neka poznata zlatna pravila života, pa kaže: „ Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.“ Ovo načelo ponašanja bilo je poznato u starini, osobito u židovstvu. Nadalje, Isus govori o dva puta kojim je moguće poći: putu dobra i putu zla, koje ljudi trebaju birati. Dva puta to su i dva morala. Isusov put ukazuje na pravac kamo treba krenuti da bi došao do pravog života i spasenja.
Današnja čitanja očituju vjekovima staru istinu da uspjeh udara u glavu, moć kvari, a napredak čak dobre ljude čini još pohlepnijima. Ljudi koji moraju marljivo raditi, na poslu i prolaze kroz sve stupnjeve razvoja, općenito pokazuju veću brigu, više cijene učinak svoga rada i pokazuju dublju radost u stvaralaštvu nego sljedeći naraštaj koji učinke dobiva servirane na zlatnom pladnju. Čovjek čini najveće grijehe u velikom blagostanju.