Veliki četvrtak 2022.

U povijesti  spasenja dugo je tekla priprema za ovaj Dan.
A Božji Duh lebdio je nad onima koji su nositelji njegova Promisla.
U strujanjima svih povijesnih etapa isprepliće se snaga Božjeg Duha.
Mala ljudska duša u svim etapama biva obavijena snagom Božje Ljubavi.
Od Mojsija, Abrahama, Izaka, Jakova pa sve do Proroka.

Bilo je tu kušnji: pohlepe, ljutnje, ljubomore, ali “zraka” Božanske niti uvijek je sjala istom jačinom.
Bilo je tu i grešnih mrlja koje su slabile moć energije ljudske Duše.

Ali dok je god bilo Ljubavi, bilo i dovoljno snage za iscjeljivanje ljudskog Duha.
Mala ljudska duša uvijek je upijala i hranila se ljubavlju Velike Duše.
Tako se iznova čovjek vraćao rajskom vrtu svoga života.
S dolaskom Isusa Krista čovjek zaprima veliku Božansku objavu.

Njegov Otac-Stvoritelj  postepeno je svoje stvorenje upućivao u sve tajne života.
Pa tako i tajnu Utjelovljene Riječi Isusa Krista.
A on će neprestano govoriti o mudrosti življenja, prilagođenoj svakoj životnoj dobi.

I sami, kako su uz njega  odrastali, Isus ih je uvodio u praktičnu primjenu korištenja duše.
Nikada nije svoje apostole požurivao u znanju, niti ih ocjenjivao.
Dopuštao je da mudrost duše sama nađe put do Božanske Istine.
Tako je oslobađao svoje učenike od svakoga straha i od života i od smrti.

U Njima je budio ljubav i vjeru.

Straha je bivalo sve manje, a ljubavi sve više.
Sami apostoli sve su više bili u društvu Božje Providnosti.
Ono što je nedostajalo njihovom životu, na današnji dan Isus daje svojom velikosvećeničkom molitvom kao Učiteljskom oporukom.
Dugo im je govorio kako njegov put do Oca nije posut cvijećem, nego trnjem i oštrim kamenjem.
A za takav put potrebno je puno, puno Ljubavi.

Svojim životom Isus je to potvrdio i potvrđuje do konca svijeta.
Predaje svoje tijelo, i ostavlja svoje tijelo.
Velikosvećeničke riječi su jasne: „Ovo je tijelo moje, koje se za vas predaje, ovo činite meni na spomen.“
Isus je potvrdio da za čovjeka nema kraja, nego uvijek postoji samo početak.

Isus potvrđuje kako je Bog Otac, čovjekov Stvoritelj, skladatelj svih njegovih životnih nota.
Trag kojega Stvoritelj ostavlja nikada se ne može izbrisati.
Jedino se čovjek može izgubiti, ako mu Ljubav, Vjera ili Nada popusti.

Učitelj života Isus Krist uvijek se nazočan živ u Euharistiji vraća čovjeku, a i čovjek kad tad vratit će se svom Učitelju.
Ništa se u životu ne može izgubiti iz Ljubavi Očeve, osim ako je izgubljeno unaprijed zapisano.
Ali to duša mora sama iščitati u svom životnom kodu.
Jer svi su životni putovi unaprijed ugravirani u čovjekovoj duši.
Duša je pozvana da iščitava koje su namjere Stvoritelja s čovjekovim životom.

Isus  na Maslinskoj gori kaže: „Neka bude Tvoja volja Oče!“
Isus zna „kod“ svoje Duše.
On zna tko je potpisnik njegova života.
I to je ta Duhovna inteligencija.
Isus zna čiju sliku čovjek doživotno mora pamtiti.
To prenosi i Apostolima, a Apostoli prenose svojim učenicima.
U ovoj Kristovoj Novozavjetnoj Žrtvi  ovjekovječuje se žrtva križa i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom.
Po pričesti ostvaruje se najdublje jedinstvo vjernika s Kristom.
U Rimskom misalu stoji zapisano: „Ponizno te molimo, svemogući Bože, da ruke svetoga anđela tvoga prenesu ovo na tvoj nebeski žrtvenik, pred tvoje božansko veličanstvo, te se vi koji primamo presveto tijelo i Krv tvoga Sina, kao pričesnici ove žrtve napunimo svakim nebeskim blagoslovom i milošću.“ 

Župnik