U životu treba uvidjet da je sve imalo smisla jer Božja briga nadilazi vrijeme (29.8.2019.)

**********

Jr 1, 17-19: Jutros čujemo riječi proroka Jeremije. Teške okolnosti i vrijeme, osobito za Judeju i Jeruzalem, nameće potrebu Božje intervencije. I Bog to čini pozivom jednog zaista velikog proroka, proroka Jeremije. Sam Bog ga poziva i šalje da upozna narod s njegovom osudom, ali i ohrabrenjem. Božja kazna nije konačna, jer nakon nje uslijedit će još svetiji Savez. Prorok je rođen oko 650 g. pr. Krista, nešto sjevernije od Jeruzalema. Odgojen je u svećeničkoj obitelji i iz nje biva pozvan za proroka u svojim dvadesetim godinama života. I sam se žali da je isuviše mlad za takvu službu koju mu Bog daje. Ali čuje riječi Jahvine: „Ne govori: ‘Dijete sam’! Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.“ Prorok u svojoj miroljubivoj i sramežljivoj naravi, sav je naslonjen na Gospodina, i velike teškoće kojima ide u susret, u prvom trenutku nameću potrebu da zatraži od Gospodina razrješenje te dužnosti zbog mladenačke dobi, ali razgovor s Gospodinom vraća Jeremiji snagu i vjeru s kojom će se probijati naprijed. Kasnije će se vidjeti da njegova djelovanja i dobrota proizlaze iz snažne vjere u Božju dobrotu i Božje providnosno djelovanje. Jasni su Božji savjeti: Jeremija opaši svoja bedra, ustaj i govori što ti zapovjedim. Ne dršći pred njima, nego budi kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidina brončana, protiv kraljeva i svećenika. Borit ćeš se s njima, ali te neće nadvladati, jer ja sam s tobom. Tako ga je vjera odvela jako daleko kao proroka do onoga što se u sadašnjem i budućem vremenu moglo vidjeti. U svom životu uvidjet će da je sve imalo smisla jer je Božja briga nadilazila i vrijeme prije njegovog rođenja.

*********

Mk 6, 17-29: Ivan Krstitelj, preteča Gospodinov, svojim je potresnim propovijedima dobro probudio narod. Svi su pitali za savjet: „Što nam je činiti? A pravi odgovor, dat će Evanđelje koje daje poticaje za konkretno moralno društveno ponašanje, a da pri tom ne zahtijeva nešto nadljudsko ili neobično: imati ljubavi prema bližnjemu, čuvati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, čuvati obitelj i primjereno ćudoredno ponašanje, te poticati na kršćansku odgovornost, djelotvornost i solidarnost. U svemu treba uvijek paziti na pravičnost i skromnost. A upravo je to problem u današnjem Evanđelju. Propovjednika koji zagovara obraćenje na novi Put, kojeg će nastaviti Isus Krist, Herod ubija. Kralj koji je prvi pozvan na očuvanje svih moralnih i religioznih vrijednosti, te bogoštovlje, prvi gazi sva moralna načela. Herod se rastao od svoje žene da bi se oženio Herodijadom, ženom svoga polubrata Filipa. Ivan je osudio to kao rodoskvrnuće i bio utamničen zbog takvih optužbi. I to nije bilo dovoljno, nego je Herodijada htjela zauvijek utišati prorokov glas. I učinila je to! Ubila ga je. Ubila je proroka koji je ispunjen Duhom Svetim od majčine utrobe , čovjeka koji je bio velik pred Bogom, proroka koji je bio Mesijin preteča. Upravo će njegovo djelo nastaviti Isus Krist i sam biti ubijen zbog najizvrsnijeg Puta kojeg je Bog Otac pripremio za svoju djecu, koja se njemu obrate.