Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje 2024. – b

 

Braćo i sestre,
Večeras se ostvaruje ono što je Ivan Krstitelj rekao o Isusu: „Evo Jaganjca Božjeg, koji odnosi grijeh svijeta“.

 

Zna Isus, koju ponižavajuću snagu ima grijeh nad čovjekom.
Zna Isus, kako grijeh struktura, koju svijet često čini, vodi narode u potlačivanje, nasilje, pljačku i ratove. Hoće li takvi grijesi biti oprošteni. TEŠKO!

On preuzima sve grijehe pojedinca i zajednice, samo onda kada, ako mu se pojedinac ili zajednica obrati s otvorenim kajanjem i zovom za obraćenjem.
To je bilo prvo iznenađenje.
I nova se Pasha slavi kao znak njegove otkupiteljske nazočnosti.
Večeras smo pozvani Gospodinovu stolu, kojemu je on nekad pozvao svoje apostole.
Ako ikad onda je večeras i Nebo tu, jer Bog je tu.

 

Tu se s njime sastajemo.
Tu obnavljamo naš savez s Bogom.

Tu primamo puninu sakramentalne  milosti.Tu primamo život Presvetoga Trojstva.

 

U Svetoj Misi Bog nam daje svoj život. On nas uzdiže poput tamjana Uzvišenom Stvoritelju.

Oprostimo jedni drugima, operimo noge jedni drugima.
Služimo Bogu kao milosrdnom Ocu, i ljudima kao svojoj braći.
To je drugo iznenađenje. Služba Bogu i ljudima.
I treće iznenađenje je s naglaskom dubokih riječi i ljubavi.

 

„Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubi… tako trebate i vi jedan drugoga ljubiti.“ (Iv 15,9)

 

Tu se ostvaruje zajedništvo u Ljubavi.
Upravo večeras Isus nekoliko puta ponavlja: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“

 

Večeras Isus ustanovljuje sakrament svoga tijela i svoje krvi. Za Krista i Apostole ovo je prva sv. Misa u kojoj se uprisutnjuje Kalvarijski raspeti Isus i uskrsli Krist i Gospodin.

 

Večeras Isus ostavlja svoju posljednju oporuku uoči svoje smrti: „  …Ovo činite meni na spomen.“

 

Isus nas tako šalje s novim početkom, u novom Bogoštovlju, s novim kraljevskim svećenstvom, svetim pukom i narodom kojeg si otkupio i sebi stekao.

 

I dok slavimo Euharistiju, spominjemo se svega što je Isus za nas učinio: njegova života, smrti i uskrsnuća.

 

Euharistijom, Isus, sve nas pridružuje prijelazu Ocu. (Misal)

 

Ocu s kojim su još Praoci naše vjere sklapali Savez.
S kakvom doličnošću su ti događaji popraćeni, čuli smo riječi knjige Izlaska.

 

Stoga, i mi kršćani primimo, Euharistiju dolično i s velikom zahvalnošću za velika Božja djela.
Bog, dok slavimo Euharistiju, sa svakim od nas, obnavlja svoj savez i stavlja pred nas život i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Izaberimo za sebe blagoslov.

 

Još na krštenju, naši su roditelji, ispovijedajući svoju vjeru, izabrali su za nas blagoslov.
Danas, stojimo pred tom zakletvom – jer riječ „sakramentum“ ne označava samo Božansku tajnu, nego i „prisegu“.
Naša je prisega:voljeti Boga svim srcem, umom i dušom svojom.
A nekoliko puta u Svetoj Misi to i potvrdujemo  riječju „Amen“ – da neka tako i bude.
To nije događaj prošlosti, nego događaj koji je stalno prisutan, i neprestano aktualiziran.

 

To je neprekidno obnavljanje Novoga saveza.

 

Slušajući Kristove riječi: „Ovo je tijelo moje…“  i primajući Kruh Života, uživamo u dubokim Božanskim tajnama, koje  su dar čovjeku, ali i snažna obveza ljubavi.

 

Primajući božanski život, primamo i božansku snagu.
Iako svjesni svoje grešnosti vjerujemo u božansko milosrđe dok molimo:
“Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijehe svijeta..“

 

Euharistija ima moć odnijeti slabost ljudske naravi.
Zato večeras pjevajmo pjesmu: „Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog…“

 

Na ove dane nebo se otkrilo smrću i uskrsnućem Isusa Krista.
A večeras otkrivamo i živimo zajedništvo za koje nas je Bog stvorio.

 

Mi očekujemo Boga, a Bog očekuje nas.

 

Večeras Isus govori: „Evo, na vratima stojim i kucam; poslušali tko glas moj i otvori vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otk 3,20)

 

Župnik