Treća nedjelja kroz godinu 2023. –a

Kršćanska braćo i sestre!

Treća nedjelja kroz godinu naglašeno nosi poruku od Krista i njegovih nasljednika. Od Pape Franje službeno je proglašena „Nedjeljom Riječi Božje.“

Nakon što smo prošle nedjelje doživjeli direktnu objavu od Ivana Krstitelja kako je Isus, Jaganjac Božji, koji odnosi grijehe svijeta, ove nedjelje se susrećemo s njegovim snažnim djelovanje.
Istine koje je Isus počeo naučavati tako su važne i bitne kao pitanje života i smrti.
Vjeruješ li, ili ne?

Jedna od važnih Isusovih postavki je: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život.“ (Iv 3, 36)

Budući je njegova nauka neophodna, Isus njenu istinitost potvrđuje uvijek čudesima da olakša vjerovanje.

Pa tako kaže: “Djela koja mi je Otac dao izvršiti i koja činim, svjedoče za mene da me on poslao.“ (Iv 5,36)

Ili, u drugoj prigodi govori: „Sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte.“ (Iv 10,38)

 

Sada razumijemo i današnji tekst iz Evanđelja: „Obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu Božjem i liječio je svaku bolest i svaku nemoć u narodu….“

„Glas se o njemu pronese svom Sirijom…. jer za njim je hrlio silan svijet.“ (Mt 4 12-25)

Bit će tu puno predrasuda koje će zasljepljivati i one sa zdravim očima. Bit će tu i naručenih bolesnika kao stupica za Isusa da ih liječi subotom.
Ali Isus je poznavao njihove namjere i ne boji se rasprave, nego prelazi u napad.

 

Razlog takvom Isusovom stavu je:
njegova punina ljubavi, i on suosjeća sa svakim čovjekom koji je u nevolji.
Zato Evanđelje poručuje: “Kad iziđe i vidje silan svijet, sažali se nad njim, jer bijahu kao ovce bez pastira.“ (Mk 6,34)

Pazimo ovdje na zamku koja se krije:

Isus nje socijalni reformator koji prosuđuje odnose u društvu i hoće ih srediti – iako i ta nakana nije isključena jer ide sve novo: „Novo vino u nove mješine“

 

Njegovo karitativno i socijalno djelovanje ide za tim da umanji patnje ili da ih skroz ukloni
Ipak, njegovo je djelovanje puno dublje,

On se želi susresti s korijenom patnje, a to je grijeh, koji čovjeka otuđuje od Boga.

Promatra bol kao posljedicu grijeha i kao put očišćenja i povratka Bogu i to potvrđuje u riječima:  „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16,24)

U današnjem Evanđelju prikazan je brz početak izgradnje vidljivog Božjeg Kraljevstva-Novi Božji Narod – Crkva.

On osobno vrši izbor svojih učenika iz mnoštva prisutnih i izbor ostaje samo njegova tajna.

Tako stavlja do znanja da nisu oni izabrali Isusa, nego Isus izabire njih.

Bit će to budući apostoli koji će nositi radosnu vijest i postati nosioci božanskih ovlasti ovdje na zemlji.

I sam je Isus bio „poslan“ to jest, on je Očev apostol s povjerenom misijom da izvrši djelo spasenja.
To se lijepo vidi iz njegovih riječi: „Kao što mene posla Otac, tako i ja šaljem vas! (Iv 20,21)
Sveti Matej u današnjem Evanđelju izvještava:
„Narod koji je sjedio u tmini, svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu.“ (Mt 4 16)

Dobro Matej vidi kako su se sva proroštva na Isusu obistinila,

on prihvaća da je Isus, Krist, te ga neumorno slijedi.

Registrira činjenicu izbora četvorice apostola za koje Isus želi da postanu „ribari ljudi“. Razgovori su neposredni u svjetlu Božjeg poziva koji se ne odbija.

I sam Matej je Palestinac iz pokrajine Galileje postaje Kristov apostol nakon što je vidio događaje koji su se zbili u njegovom kraju:
„Galileja koja je poganska, sav narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku“.

Dobro je Matej razumio Isusa i on to drži u sljedećim okvirima:

Mesijanski svijet započinje i ponuđen je i siromasima kakvih je većina.

Kraljevstvo je za jednostavne i pravedne.

Kraljevstvo će ljudi, koje Isus odabire, pronijeti ovim svijetom.

Kraljevstvo koje nastaje je najveće bogatstvo među ljudima.

Kraljevstvo koje će počivati na Zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

I Kraljevstvo Božje je otvoreno za sve ljude kako to vidimo i danas kod Sv. Pavla u Poslanici Korinćanima s tezom:

Jedan Krist za sve umrije. (2. Kor 5.14)

Kršćani ne žive više sebi već njemu koji za nas sve umrije. (2 Kor 5,15)

Nikoga ne poznajem po tijelu koji je za nas tako umro (2 Kor 5,16)

Staro sve uminu ( 2 Kor 5,17)

Novo, gle nasta ( 2 kor 5,17)

Bog nas sa sobom pomiri (2 Kor 5,18)

Bog je povjerio službu pomirenja (2 Kor 5,18-19)

Pomireni smo s Bogom (2 Kor 5,20)

Završimo današnjim Psalmom: Gospodin mi je svjetlost i spasenje koga da se bojim? (Ps 27)

Župnik