Teško je čekati ‘povratak i uskrsnuće’ svoga naroda, ali ‘nada’ valjda postoji (14.tj.sub.)

********

Post 49, 29-33; 50, 15-24: Stari otac Jakov blagoslivlja Josipove sinove i bio je to čin vjere. Na mlađeg sina prenosi blagoslov koji Jakov smjera na daleku budućnost, kada će kao potomci ove dvanaestorice zauzeti Obećanu zemlju. Ruben kao najstariji ne uspijeva, zbog svojega moralnog grijeha, zadržati prava prvorodstva. Nisu bolje prošli ni Šimun i Levije zbog nemoralnog ponašanja u Šekemu. Oba plemena bit će raspršena a Levijevo će služiti narodu svećeništvom i bit će bez posjeda zemlje. Jakov je odredio da Josipova dva sina: Manašea i Efraima izjednači sa svojim sinovima. A ti, Judo, od tebe će proisteći kraljevska loza Izraela iz koje će se konačno roditi i Mesija. Tako nastaje novi popis dvanaest Izraelovih plemena: Ruben, Šimun, Juda (on je izabran za prvorođenca), Zebulon, Jisakar, Dan, Gad, Ašer, Naftali, Efraim, Manaše i Benjamin. Završni dio Jakovljeve oporuke govori o mjestu njegove sahrane. Bit će to mjesto u zemlji Kanaan na polju Makpeli gdje je sahranjen Abraham i njegova Sara, Izak i njegova žena Rebeka te Lea. Jakov je, završivši svoju oporuku, u miru preminuo. Tijelo je balzamirano i pridruženo precima u obiteljskoj grobnici. Žalovanje za Jakovom trajalo dva dan. Josip je nastavio voditi svoju braću i poživio 110 godina. Njegova posljednja želja sažima vjeru čitava mu života. Prije nego što je preminuo poručuje: „Bog će se vas sjetiti , i vratiti u Obećanu zemlju, a tada ponesite moje kosti odavde.“ Čekajte povratak i uskrsnuće svoga naroda. A tim riječima završava knjiga Postanka koja počinje s opisom velikog stvaralačkog čina i stvaranjem života u Edenu, nastavlja s uništavanjem, obećanjem i rođenjem novoga naroda u Kanaanu, a završava Josipovom smrću u Egiptu.

*******

Mt 10,24-33: Kod proroka Izaije vidimo kako su važne čiste usne i jezik, jer njima se prenosi poruka „Sveca Izraelova“, a sada vidimo kako Isus na prikriven način iznosi svoju poruku, kako ga oni nepoželjni slušatelj (farizeji) ne bi razumjeli. A svojim učenicima je sve na samo tumačio svaku prispodobu. Učenici su imali zadatak prenositi Riječ njegovu (dok on govori) drugima na uho. Što to ustvari znači?
On ostavlja svojim učenicima jasan pristup Istini: „Što vam danas govorim u tami, vi recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedate na krovovima….. jer moj čas dovršenja još nije došao.“ Djelo će moje biti dovršeno tek po smrti i uskrsnuću. Tek tada će njegovi učenici moći i morati naviještati sve bez ikakvog straha sasvim otvoreno, pa slikovito rečeno i na krovovima. Smrt i uskrsnuće otvorit će put Istini, a vi se ne bojte onih koji mogu ubiti tijelo, oni duše ubiti ne mogu. Prorok i Učenik Isusov moraju propovijedati otvoreno i smjelo. Time je jasna poruka i za nas, ako smo Kristovi učenici, a po Krštenju jesmo jer nas je žerava i milost Duha Svetoga očistila, kako naviještati evanđeosku Istinu u prostoru u kojem mi živimo, i vremenu kojeg mi živimo.