Treća vazmena nedjelja 2023.-a

Ozdravivši hromog čovjeka Petar i Ivan stanu propovijedati mnoštvu koje se strčalo sa svih strana da ih sluša. Ajde, Isusa slušati. Ali tko su sad ovi?

Svi su čekali kako će svršiti njihov sukob s onima koji su sudili Isusu.

Njihov položaj je bio više nego ozbiljan i kršćanska zajednica osjeća da idu teški dani jer valja im ići putem raspetoga Učitelja.

Oni uživaju u dirljivim prizorima koji se događaju božanskom moći koja je dana apostolima. (Dj 4)

Apostoli svjedoče Uskrslog Krista ne samo riječima nego i svojim krepostima.
Njihova je molitva bila:
„I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ Tvoju.“

Kristov Duh trese prostor njihov boravka.

I oni se odozgor nanovo rađaju iz vode i Duha Svetoga kao djeca svjetla.

To se vidi iz njihove molitve, jer kakav je čovjek, on tako moli.

Bitno je bilo i uvijek će biti bitno u kojoj su mjeri prisutni poticaji milosti Duha Svetoga.
Sve ovisi o njegovu djelovanju.

Sada postaje jasno da nitko ne može ući u Kraljevstvo nebesko ako se ne preporodi na nov život po vodi i Duhu Svetom kojeg je je zaslužila Isusova smrt, a s naše strane potrebna je samo vjera.

 

Sveti Pavao piše Rimljanima:
„On je bio predan zbog naših grijeha i uskrsnuo radi našega opravdanja.“ (Rim 4)

Božja ljubav dosiže svoj vrhunac u žrtvi na Kalvariji.

Isusova muka i smrt su najveće očitovanje Božje ljubavi prema nama ljudima.

Bog je zaustavio ruku Abrahamovu kada je trebalo žrtvovati svoga sina, ali nije zaustavio one koji su pribili na Križ njegova Sina.

Jasan je sv. Pavao kad kaže:
„Ta on ni svojega Sina nije poštedio… Kako nam onda neće sve darovati.“ (Rim 8)

Čujmo i sv. Ivana:
„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“(Iv 3)

Zato je Isus rekao Nikodemu:
„Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju, tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori.“ (Iv 3)

Isus dolazi od Boga, zato su njegove riječi najčišća Objava.

On ima Duha Božjega u punoj mjeri i daje ga onima koji u njega vjeruju da imaju život vječni.

Potvrdio je to sam Otac na Krštenju Isusovu i na brdu Preobraženja, riječima: „Njega slušajte“ (Mt 17)

Zato je Crkva, jer vjeruje u Isusa Sina Božjega, nadarena darovima svoga Utemeljitelja.
Ona nosi klicu Kraljevstva Božjega.

Izjasnit će se Petar pred Velikim vijećem, koje mu prijeti i brani „naučavati u ime Isusovo“ ovim riječima:
„Treba se većma pokoravati Bogu nego li ljudima.“ Petar svjesno dolijeva ulje na vatru.

I nastaviše naviještati Radosnu vijest.

Oni se odupiru nepravednim zapovijedima.

U čvrstoj vjeri odolijevaju zlu koje proizlazi iz legitimne zemaljske vlasti.
Oni hrabro podsjećaju na svoga suca kojega su oni osudili na smrt, a on je uskrsnuo.

Ispravno oblikovana savjest uvijek ustaje protiv svega što se protivi Božjem zakonu.

Zemaljska vlast nije svemoguća, ona nije izvor dobra i zla.

To je jedino savjest koja je glas Božji u nama.

Zato je, dok su Petar i Ivan bili na sudu, mudri Gamalijel, Pavlov učitelj, savjetovao Velikom vijeću kao treba postupati s apostolima:
Sjetite se pobunjenika Teude kojega ubismo i njegovi se četiri stotine pristaša razbježa. Sjetite se Jude Galilejca i njegovih ljudskih inicijativa koje su nestale sa smrću njihovih vođa.

„I sada evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će, ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti, da se s Bogom u ratu ne nađete.“(Dj 5)

Kako je to lijepo rekao samo malo kasnije sv. Pavao:
„Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ (Rim 8)

Zar Isus nije ranije rekao:

„Ja sam kruh živi, tko bude jeo od ovoga Kruha ima život vječni.“

Živi Kruh, je božanska hrana odozgor.“

Neće nedostajati bure i oluja niti apostolima, niti Crkvi, sve do konca svijeta, ali ona mora odlijevati iskušenjima, ma kakvi je valovi tukli,

snaga je njezina odozgor.

Kruh njezinog života je odozgor.

To je potvrdio i Petar na dan Pedesetnice dok govori Židovima i svima koji borave u Jeruzalemu:

„Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima, koja po njemu učini među vama, njega predana po naumu i promislu Božjem po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

Ali, Bog ga uskrisi…“ (Dj 2)

Tu istu izjavu Petar potkrepljuje riječima Psalmiste Davida: „Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.“ (Dj 2)

I u svojoj Prvoj poslanici Petar poručuje:

„Niste vi otkupljeni raspadljivim zlatom i srebrom, nego dragocijenom krvlju Krista Jaganjca nevina..“

Zato, … „vjerujte u Boga koji uskrisi Gospodina od mrtvih…“ (1 Pt 1)

Uskrsli Gospodin u današnjem Evanđelju dvojici učenika postaje sigurnost života dok upućuju molećivo svoje molitve: „Ostani s nama jer zamalo će večer…“

Prepoznali su ga u lomljenu kruha koji je trajni znak njegove prisutnosti među nama.

Župnik