Teška optužba, Jeremija hoda po žici života i smrti (16.tj.sub.)

********

Jr 7, 1-11: Današnje čitanje proroka Jeremije počinje naredbom samog Gospodina: “Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ove riječi. “Neka Judejci poprave svoje putove i svoja djela, neka se ne uzdaju u svoje prijetvorne riječi „Svetište Jahvino“. Ne tlačite siromaha i stranca i ne trčite za tuđim bogovima na svoju nesreću. Dok se uzdate u beskorisne riječi, kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i onda dolazite i stojite pred mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: „Spašeni smo!“ Dom moj nije razbojnička pećina. Dok Jeremija prenosi riječi Jahvine onima koji ne hode putem Gospodnjim i čija djela nisu pravedna, on ostavlja snažnu poruku beskorisne religije i beskorisnog odlaska u Hram. Očito da bez jedne dublje i korjenite duhovne obnove nema akreditacije kod Gospodina pa ni u Hramu u kojem prebiva. To je za Židove bila teška optužba i Jeremija hoda po žici koja ga dijeli od života i smrti. Ovim riječima Jeremija je sablaznio narod. Za Židova, Svetište Gospodnje je garancija opstojnosti grada i naroda. A sada Jeremija govori o lažnoj nadi i varljivom pouzdanju. To znači da Slava Gospodnja može napustiti Hram. A to će se dogoditi poradi zla koje postoji u narodu, a kojega Jeremija pokušava iskorijeniti, čak i uvjeravanjem da nevjerni Jeruzalem jednog dana mora propasti.

***********

Mt 13, 24-30: Prispodoba ‘o kukolju i pšenici’ ima dublji cilj, nego što se na prvi pogled čini. Narod poznaje što je korov ‘kukolj’, on je sličan pšenici brkulji. A njega neprijatelj čovjek posija. Zbog svoje nadzemne sličnosti nije ga dobro čupati, jer teško ga je razlikovati od pšenice. A podzemna isprepletenost žila ne omogućuje ne čupanje pšenice. Nego, kaže Isus, kad i jedno i drugo dozrije, žetelac će razdvojiti jedno od drugoga. Isus, očito želi reći da smo mi ljudi nesposobni razlikovati zlo kao takvo u Kraljevstvu Božjem – koje polako zaživljava. I usprkos tome što bi pomogli razvoju dobroga istrebljenjem zloga, Isus kaže da se ne dovodimo u takvu opasnost. Očito je Božja logika drugačija. Shvatimo li da je Kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Sina Čovječjeg, on onda i snosi konačnu odgovornost kako ne bismo mi s našim snagama otišli predaleko. Konačno svi koji ulažu napore oko uspostave Kraljevstva nebeskog u ovome svijetu, u kojem će uvijek biti problem korova i zla, moraju imati pouzdanje u samo Kraljevstvo, i njegova Gospodina. Sklonost odveć razlikovanja dobra i zla, može nas same odvesti kamo ne želimo. Jer život se u ovome svijetu uporedo odvija sa sinovima Zloga. Dakle, Božja logika, često nije čovjekova logika.