Druga nedjelja kroz godinu 2023-a

Kršćanska braćo i sestre!

Ako pogledamo naš svakidašnji život, primijetit ćemo kako su neke životne etape bile jako intenzivne jer smo se pripremali za dolazak nekoga ili nečega.

Državnici se pripremaju za dolazak zemaljskih vladara.

Gospodarstvenici se pripremaju za dolazak nekog svog poslovnog partnera.

Mještani za nekog uglednog gosta iz kulture, religije ili znanosti.

Gledajući na događaje vezane za Isusa Krista, njegovo utjelovljenje i dolazak na planetu zemlju, Bog Otac, s Duhom Svetim, zajedno s mnoštvom svojih odabranika, obavljaju temeljitu i dugotrajnu pripremu.

A u bližoj pripravi Ivan Krstitelj kao posljednji u nizu mnogih, radi čudesnu i otajstvenu pripremu za dolazak Isusa Krista, za kojega u samom pojavku kaže: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.“ (Iv 1,29)

Ustvrdimo, da nije samo u današnjem Evanđelju slijed sustavnog Bogojavljenja, nego su i ostala dva čitanja s istom nakanom.
Za proroka Izaiju, kojeg danas čujemo „Sluga Jahvin“ po svojoj žrtvi

postaje svjetlost i spasenje čitavom čovječanstvu….

„Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spas moj do na kraj zemlje( (iz 49,3-6)

Onaj, kojega je Bog po proroku označio imenom „Sluga moj“, isti je onaj kojega sada, u punini vremena, Bog

postavlja svijetu kao „svoga Sina“, kojega sveti Pavao kao apostol jasno vidi i propovijeda kao Spasitelja svijeta, kako čujemo u početku poslanice Korinćanima. (Kor 1,1-3)
Naime, kaže Pavao:

„On je onaj pravi Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život“….

„On je žrtvovana naša Pasha, Krist“… koja ostvaruje novi, sveti život.

Ovdje otkrivamo da je Bog sam u Izričaju „Jaganjac Božji“ otkrio nešto važno o sebi samome.

Ali, kad se radi o Božjem govoru u ljudskom jeziku, izričaj „grijeh svijeta“ predstavlja sve vrste grijeha:

od istočnog koji je u Adamu sustigao sve njegove potomke,

do svih osobnih grijeha svih ljudi od početka svijeta.

Kalvarija – Kristova žrtva – to potvrđuje, zato svećenici s Božjim pukom obnavljaju neprestanu kalvarijsku žrtvu njemu na spomen, a nama za otkupljenje.

U Euharistijskoj molitvi govorimo:

„Kad se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja“.

To je naša zahvalnost Kristu, jer nam čini velika djela.

Prekrasno to potvrđuje Knjiga Otkrivenja:
On je jedini dostojan otvoriti knjigu sa sedam pečata: Početak i Kraj, Alfa i Omega, Otkupitelj, prepun blagosti i svemogući Sudac, koji će doći kako bi svakome platio u skladu s njegovim djelima.

Ivan apostol kako u knjizi Otkrivenja, tako i u današnjem Evanđelju

ima rasvjetljenje odozgo, i priznaje apsolutnu prednost Krista i njegova poslanja.

Jer, Isus je „izabranik Božji“ koji nije došao krstiti vodom nego „Duhom Svetim“.

Ivan naglašava da je dolazak Isusa Krista i njegovo krštenje Duhom Svetim velika božanska milost.

Tako kršćanstvo postaje milost – milost, kao veliki otajstveni Božji dar.

Sve što čovjeka okružuje je stvorenje, a kršćanin i kršćanstvo jesu Milost zemaljskom ljudskom i vječnom životu.

Po takvim posebnim darovima Bog može svakoga od nas pozvati na velika djela: u obitelji, društvu, župnoj zajednici u kojima činimo velika dobra djela, opraštanjem, istinom i strpljenjem….

Kršćansko djelovanje mora biti svakodnevica.

Isus daje i snagu i primjer, kako to potvrđuje sv. Petar:

„Gospodine, ti imaš riječi života…

Tvoje su riječi Istina i Život.

Tvoja je Riječ živa i djelotvorna, oštrija je od svakoga dvosjekloga mača.“

Za našu ljudsku narav one su temeljne kvalitete za kvalitetan kršćanski život i rad.

Tebi Gospodine hvala koji pohađaš i blagoslivljaš nas na planeti Zemlji.

Župnik