Home Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Kristu na sudu (4.1.)

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Kristu na sudu (4.1.)

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Kristu na sudu (4.1.)

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Kristu na sudu (4.1.)

***********

1 Iv 3,7-10: Kršćanin kao dijete Božje ima moć izbjeći grijeh. Grijeh je u suprotnosti s njegovom novom naravi jer Krist nam je donio slobodu da više ne griješimo, i mi smo pozvani živjeti tu slobodu. Onaj tko je rođen u krilu Božje obitelji, ne može više svjesno i trajno kršiti njegov zakon. Treba znati da sav javni Kristov život stoji u znaku osobnog obračunavanja sa Sotonom. Iza kušnje u pustinji, rasprava s upornim i slijepim farizejima, susreta s opsjednutima, neshvaćanja naroda i Judine izdaje nazire se otpor Sotone. Tko svjesno griješi, prekinuo je s Kristom i postao đavolski sin. Dvije su mogućnosti u životu: ili činiti pravdu, ili grijeh. Dvije su neminovne posljedice: ili biti dijete Božje, ili đavolsko. Tko se ne ponaša u skladu s Kristovim načinom življenja, ne može biti kršćanin, ma što on riječima izjavljivao.
*************

Iv 1, 35-42: Ovih dana slušamo uvodni dio Ivanova Evanđelja, složen kao himan, jer sažima Ivanovo gledanje na Krista, te Božansko biće (Riječ Božja) koje je i svjetlo i Božji jedini Sin što dolazi na svijet i postaje tijelom, s nakanom donijeti veliki božanski dar kao trajnu Božju ljubav. Svemu tome Ivan predstavlja djelovanje Ivana Krstitelja koji daje svjedočanstva o Mesiji. On zaista svjedoči i ne niječe, što je u sudskom kontekstu ispovijest vjere pred nekom vrsti suda u sinagogi, gdje su inače kršćane ispitivali o njihovoj vjeri u Isusa. Nakon Ivanovih svjedočanstava o “Gospodinu koji dolazi“ i „Jaganjcu Božjem“ koji odnosi grijeh svijeta dvojica njegovih sljedbenika na preporuku samog Ivana, ostavljaju njega i polaze za Isusom. To su Andrija, ribar i neimenovani sljedbenik, možda apostol Ivan. Tako Ivan sam dovodi svoje učenike Isusu. Taj prijelaz učenika zorno prikazuje prijelaz iz Staroga u novi Savez, od Krstiteljeve u Isusovu zajednicu. Ova vijest ne samo da je iznenađenje nego je ushitno radosna i Andrija je ne može zadržati za sebe, on je prenosi Petru i Filipu i obradovanom Natanaelu. I tako zajednica Isusovih učenika kreće prema onome što je poslanje samog Mesije Krista