Svijećnica 2024.
**********

Heb 2, 14-18: Nakon što je Pisac poslanice Hebrejima, u prvom poglavlju, temeljito predstavio Isusa kao Božjeg sina, u drugom poglavlju Isusa predstavlja kao Sina čovječjega. I Krist i ljudi potječu od Boga. Zato su i braća. A bratska ljubav obvezuje Krista da braći pomogne. Stoga je on proslavljen brat ljudi. U prethodnom poglavlju vidimo, kako je Krist uzeo udjela u tijelu i krvi djece Božje, te tako postao sličan braći i sestrama u svemu, da bi pomogao postati milosrdni i vjerni veliki svećenik koji će dati zadovoljštinu za grijehe naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji su iskušavani. Providnost Božja i povijest Božjeg djelovanja idu u korak, što se vidi iz odluke da spasi ljude, a spasenje će se odvijati svećeničkom službom. Stoga, da bi Krist spasio Abrahamove potomke kao svećenik, morao je pripadati Abrahamovu potomstvu. Ta je potreba samo uvjet jer je podređena Božjem otkupiteljskom planu. Krist je za tu ulogu posjedovao potrebna svojstva u savršenom stupnju, a to je vjernost i milosrđe prema ljudima.

***********

Lk 2, 22-40: Evanđelist Luka brižljivo napominje da su Isusovi roditelji održavali sve odredbe Zakona, kao i Ivanovi. Prikazanje djeteta u svetištu nije bilo propisano, ali je bilo moguće, i pobožni su ljudi smatrali to prikladnim. Luka usredotočuje svoj izvještaj na ovaj prvi Isusov bogoštovni čin u Svetom gradu, kojemu pridaje veliku važnost kao mjestu vazmenog događanja i polazišta kršćanskog poslanja. Nadalje, Luka ističe da u isto vrijeme pobožni Šimun, potaknut Duhom Svetim, kreće u hram, kreće susresti Isusa i njegove roditelje, uzima dijete u ruke i blagoslivlja Boga što mu je ispunio obećanje, da će vlastitim očima vidjeti „Mesiju Pomazanika Gospodnjega“. Pomazanik Mesija treba uspostaviti Kraljevstvo Božje. Prema proroštvu Šimuna, Isus je postao izbavljenje i spas za sve, naglašen izrazom „svjetlo na prosvjetljenje naroda“. Spas poganski naroda potječe od Izraela kao izabranog Božjeg naroda. Šimun blagoslivlja roditelje i proriče Mariji, da će dijete, Mesija Isus, biti u Izraelu povod za razdvajanje i znak protivljenja te tako upućuje na muku i smaknuće Isusovo, te rađanje novog Božjeg naroda, Crkve. Tako će unutar same Crkve djelovati borba za Isusa i odluka za nj, ili protiv njega, kao bolni mač koji probada dušu. Luka želi spominjanjem proročice Ane potvrditi kako i ona potvrđuje Šimunovo proroštvo o Isusu. Evanđelista zaključuje današnje Evanđelje kako su roditelji s Isusom otišli u Nazaret, gdje će Isus dozrijevati za svoju proročku zadaću. Bog ispunja Mesiju proročkom mudrošću i milošću, tako da može u sebi do punine razvijati onaj bitak „Sina Božjega“ koji mu je Bog od samog početka podario.