Slavlje našeg  Patrona, u čast apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, slavljeno je 29. lipnja 2024. svečanom sv. Misom u 11:00 sati. Sveto Misno slavlje predvodio je preč. Damir Ivanović, dekan i župnik u župi Brčko. U liturgijskom slavlju koncelebriralo devetnaest svećenika. Slavlju je prethodio sakrament ispovijedi i svečana procesija od sakristije do glavnog ulaza u crkvu. Velikim Župnim zborom ravnala je g. Ljuba Ćulap, kojeg je pratila orguljama orguljašica g. Božica Kovačević.

U liturgijskim čitanjima sudjelovali su: g. Dragica Udovičić, g. Janja Iličević, a evanđelje je čitao doborski dekan preč. Ilija Orkić.

Sveto Misno slavlje započeo je predvoditelj ulaznom porukom:
Braćo i sestre! Okupljeni u lijepom broju, u lijepoj crkvi i ne mogu se zapitati: Zašto ste došli? Nije li to pitao i Isus okupljeno mnoštvo kojega ga je došlo slušati.
Došli smo proslaviti Patron ove Župe. Došli smo zahvaliti na različitim milostima, ali i moliti njegovu milost i blagoslov u životu po zagovoru današnjih svetaca. Ako čovjek moli, znači da bi trebao biti spreman sudjelovati u nečemu. Jesmo li spremni u tome, imamo li volje, snage, vjere i ljubavi. Ako imamo onda krenimo najprije od sebe i svojih slabosti, kojima nad đavao veže za zemaljsku stvarnost, pokajmo se za njih, oprostimo jedni drugima, kako ovdje u crkvi, tako i onima koji su izvan crkve, tražeći Božje milosrđe i snagu kako bismo se mogli poput Petra i Pavla vinuti nebeskim visinama.

---

Propovijed preč. Damira 

Krenuti na put za čovjeka znači imati cilj na koji želi stići i tako ostvariti svoju namjeru. Čovjek na tome putu ulaže svoje znanje, vrijeme, sve što mu je potrebno kako bi ostvario zacrtano, jer kako se kaže svatko je kovač svoje sreće. No ne uspije svaki put. Život je pun izazova i nepredviđenih prilika i neprilika, ali i ljudi koje utječu na ostvarenje zadatog cilja. Zato je narodna mudrost skovala odgovor na pitanje „Kako živiš? Kako drugi hoće!“ A kako se danas živi ovaj društveni, ali i vjernički život? Je li sve moguće isplanirati i posložiti. Malo poteško, zar ne?

Nastojali su Petar i Pavao posložiti svoje živote na svoj način, ali je Bog s njima imao drugačije planove.

Petrov životni put – ribar, ne baš puno poznat, možda u svome mjestu, oženjen čovjek, temperamentan, jednostavan, brzoplet čovjek čistog srca.

Pavlov životni put – školovan i pametan, čvrstih uvjerenja, čuvar tradicije i vjere, britak na jeziku, direktan.

Dva sveca različitih raspoloženja, koje je povijest spojila zajedno – s istim ciljem – živjeti Božje kraljevstvo na zemlji i donijeti ga drugima. Ostavili su stvari prošlosti, okrenuli se budućnosti, nadišli su uske granice svoga nacionalizma.

Mogli su to ostvariti jer su išli u Isusovu školu. U toj Isusovoj školi Petar je mnogo toga čuo, a PONEKAD nastojao i primijeniti. Evo jednog primjera. Kada je Isus govorio o ljubavi prema bližnjem i oprostu Petar ga zapita: Koliko puta da oprostim svome bratu – pripadniku iz SVOGA, A NE TUĐEG NARODA. Ne sačekavši odgovor Isusa sam daje odgovor smatrajući se velikodušnim i izgovara riječi – do sedam puta? Isus ga podučava – ne do sedam nego do sedamdeset puta sedam. Isus tu pokazuje širinu Boga koji ljubi čovjeka, Boga kojemu je do čovjeka stalo. Mogao je to Petar naučiti iz one Isusove prispodobe o Samarijancu, ali nije. Još će vremena proći dok Petar shvati Isusovu lekciju o ljubavi u kojoj se čovjek izdiže iznad svoga ponosa, inata i dopušta da u njemu raste nešto više, raste i živi Bog.

A kako to izgleda u stvarnosti. Zima 2012. u Sarajevu. Palo malo snijega, nekih 20 cm + 1 metar. Grad u kolapsu, sve stalo. Pokušavaju se osposobiti glavne ulice jer kako to obično biva snijeg je iznenadio sve – jer nisu se gledale prognoze, a čini se niti nebo. U jednoj pokrajnjoj ulici čovjek pokušava iskopati svoj auto i krenuti na posao. Drugi čovjek prolazeći s djetetom koje uživa u zimskim radostima odluči da mu pomogne. Gledajući kako otac pomaže, dijete zapita: Zašto mu pomažeš kada ste u svađi. Dijete je već u obitelji naučilo krive vrijednosti – onaj čovjek ne valja jer je tata s njime u svađi. Otac međutim odgovora: „Ma pusti sine sada to, poslije ćemo o tome, sada čovjeku treba pomoći. Lijepe li lekcije. Odustati, pa makar bilo to i privremeno od inata i zla koje truje dušu i čovjekov život.

A kako kršćani odgajaju djecu? Roditelji i kumovi na krštenju što obećaju, da će odgojiti dijete po načelima vjere i života Isusa Krista. Kako se onda može reći ja vjeru živim na svoj način – ma koji je to način – hoću malo ovako, hoću malo onako. Ili si leden ili si vruć, nemoj biti mlak.

Zbog takvog načina razmišljanja i ponašanja nastao je sukob između Petra i Pavla. Pavao je prigovorio Petru zbog njegovog ponašanja među drugima (poganim) – nastojimo li se to mi svidjeti Bogu ili ljudima? – reći će sv. Pavao

To pitanje je upućeno i nama. Kome se želimo svidjeti, dodvoriti. Ako se želimo mijenjati po načelima ljudi, jesu li obećanja data na sakramentima istina ili laž. Onda se nažalost mogu i razumjeti riječi pojedinaca koji kažu „De neka se i to obavi. Ali de to živi, izgaraj za to. Imaj žara u svome životu. Istina puno puta se taj žar želi ugasiti različitim vodama, ucjenama, sumnjama, lažima i koječime. Čovjek po naravi to želi izbjeći. Hrvatski pjesnik Kranjčević bi rekao: najlakše je k cilju podvita repa?

I Petar je znao podvit „rep“. Učinio je to kada je zanijekao Isusa, učinio je to kako kaže priča biježeći iz Rima i bojeći se smrti – Isus idem da me ponovno razapnu – pera je svatio poruku – bojiš i se ti razapinjanja i križa –i sve mogu da ko se ne bi bojao – al sve mogu u onome koji me jača reče sv. Pavao

Zašto čovjek bježi od promjene, zašto ne dopušta da ga Krist promjeni kao što je to učinio s Petrom i Pavlom kojem reče ti si oružje izabrano u kojem ću se proslaviti.

Okanimo se diplomatskih govora, budimo borci za Božju istinu i vrijednosti, ne dopustimo da kriva i nametnuta mišljenja uguše u nama živu vjeru i djelovanje za dobro, za čovjeka.

Kranjčević opominje: „Mrijeti ti ćeš kad počneš sumnjati u svoje ideale. Petar je počeo tonuti na mogu jer je posumnjao, ali je u sumnji zavapio Isusu. Mi tonemo, ali ne vapijemo Isusu nego drugim spasiteljima.

Koliko smo danas mi mrtvi, a koliko živi. Koliko smo izgubili ideale u životu i dopustili da nam drugi nameću ideale koji nisu u skladu s kršćanstvom. Ti drugi nisu samo oni daleko, nego mi sami. I to na vrlo bezazlen i jednostavan način to se čini.

Ovaj je moj, mora biti i tvoj ako će raditi taj posao. A stvarno, zbog čega, jer sam ja s njim u talu. Moje dijete ima ovu obuću, odjeću, mobitel, mora i ono drugo jer ako nema bar približno nije vrijedno prijateljstva, pomoći druženja…

Namećući izvanjske vrijednosti, a ne one duhovne mi djelima očitujemo da smo kršćani na papiru bez obzira idemo li u crkvu, postimo li ili upravljamo molitve Bogu

Ako tako činim nisam Kristov, Krist ne uvjetuje, on daje slobodu. Krist i nakon odbacivanja voli i vjeruje u čovjeka, ne kažnjava ga zato što je izabrano nekog drugog.

Ideal za Petra i Pavla je bio i ostao Krist, jedini Spasitelj i otkupitelj čovjeka. Za njega su živjeli, jer će sve ionako proći, nestati. Poklonili su mu sve ono što je za njih bilo sveto i najljepše jer su njemu pripadali i u njega su vjerovali, jer su iskusili u svom životu Božju milost i djelovanje.

Zašto vjerujemo? Ne zato što su naši očevi, majke, djedovi i bake vjerovali, nego što je to naš izbor – vjera se živi, kako su je živjeli Petar i Pavao, ona se obnavlja, a ne poziva se samo na prošlost nego u sadašnjosti potvrđuje to što jesmo. Ne na sva zvona da svi znaju kako smo veliki vjernici – to nije življenje vjere nego dokazivanje i prkos drugima – vodimo se pogrešnim načelima. U jednostavnosti života, kroz djela ljubavi i milosrđa, praštanja i istine živimo vrijednosti koje smo naučili od Krista. I Otac nebeski koji vidi u skrovitosti uzvratit će nam kao što je uzvratio sv. Petru i Pavlu. Amen!

---

Molitva zahvale Svetom Petru i Pavlu

Gospodine, Sv. Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujemo ti što si nas, svoje grešne i nedostojne sluge nahranio tijelom i krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista – ne po našim zaslugama, nego po svom smilovanju. Molimo te i zaklinjemo da nam ova Kristova žrtva ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da nam bude na učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek istrijebi naše pogreške, nek nam uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti, nek nam bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek podari mir našim dušama i daj da po njoj čvrsto prionemo uza te i sretno postignemo konačni cilj.
Privedi nas grešnike na vječnu neizrecivu gozbu, gdje si ti sa Sinom i svojim Duhom Svetim, sa svojim apostolima Petrom i Pavlom istinito svjetlo, vječna radost i savršena sreća. Amen!

---

Zaršna riječ Propovjednika

Zahvala župniku za poziv, i obnovu svećeničkog duha, jer sam na ovome mjestu učio svoje svećeničke korake.

Čestitka svim današnjim slavljenicima, vama koji slavite patron župe, svećenicima koji slave dan svoga ređenja, vama koji slavite svoj imendan, nek vam Bog po zagovoru sv. Petra udjeli čisto srce prema Bogu i ljudima (Petrove brzopletosti već imamo) a po zagovoru sv. Pavla ostanite čvrstih uvjerenja, čuvari tradicije i vjere (britak jezik već imamo)

Puče Božji…

Kada ti đavao bude govorio da gledaš u prošlost

Znaj da postoji nešto što on ne želi da ti vidiš u budućnosti

On te vezuje za stare grijehe pokušavajući da te uspori,

Ali znaj ti nisi tvoja prošlost ti si borac koji ide dalje

Zato budi borac poput sv. Petra i Pavla – živi i donosi Božje kraljevstvo tamo gdje živiš.