Propovijed održana na sv. Josipa u Zavidovićima (2025. g.)

Kršćanska braćo i sestre!

Dragi štovatelji sv. Josipa.
Odmah u uvodnom dijelu ovog našeg razmišljanja imamo nametnutu uzvišenu temu Svetac i Svetost. Jedno bez drugog nema snagu, nego jedno u drugom predstavlja i smisao i sadržaj i savez čovjeka s Bogom, jer samo Bog može posvećivati. A posvećuje samo one osobe koje su u savezu i savez očuvale. E, tu sad čovjek ima muku u slijeđenu Kristove preporuke koja kaže: „Budite sveti kao što je svet otac vaš nebeski.“

Evo što kaže Pavao:
„A sam Bog mira neka vas posvema posveti, i cijelo vaše biće –duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti“ (1Sol 5, 23-24).
Da je to doista Božji čin, da je on po svojem sadržaju odabiranje koje čini Bog,  svjedoči i drugo Pavlovo pismo Solunjanima (2 Sol 2,13), kao i početak poslanice Efežanima(Ef 1,4).

Sveti Josip je prvi novozavjetini odabranik i svetac Božji koji prihvaća volju očevu i Bog mu postaje i ostaje  Konstantna kojoj on potpuno vjeruje. Dakle Bog se za Josipa pobrinuo i Josip se pobrinuo za Boga, obojica su Savezu. Obojica trebaju jedan drugog. Divno, u tome i jest punina Saveza, Saveza koji ima ime Ljubav.
Ali mi ćemo se sada malo baviti svojom svetošću. Ima li je i kako je do nje došlo. Kako se starozavjetni čovjek ponaša u savezu, a kako novozavjetni. Ako stvari pojednostavimo život izgleda u tom području  približno ovako.
Svatko od nas u naravnom životu traži savez – traži uporišnu točku, traži ‘konstantu’. To može biti bračni drug, ali ne mora. To može biti svećenik svećeniku – ali ne mora, to može biti političar političaru- ali ne mora, to može biti prijatelj prijatelju – ali ne mora. Konstanta u savezu je nepromjenjiva ljubav, a to je teško pronaći, ako da, kaže Sirah: Našli smo tada najveće bogatstvo na svijetu. Kad je to tako teško među nama ljudima, pa da vidimo kako je to ako smo s Bogom u savezu.

Braćo i sestre, morat ćemo se držati Objave, jer svetost je nadnaravni dar. Moramo krenuti od objave to jest od Biblije.

Čitajući Bibliju, promatrajući Kristov korizmeni put, muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i snagu Duha kojega Krist s Ocem ostavlja kao KONSTANTU, koja nije podložna promjenjivom, čovjek ima muku „po sebi“ ako ključ svega ne razumije.

• S Konstantom se muči Adam, on stvorenje, a Bog je Stvoritelj.
• S Konstantom se bori  Abrahamova vjera stavljena je na kušnju, obećanja se još nikako ne ostvaruju. Abraham se nije mogao utješiti, duboko je u srcu nosio nezadovoljstvo koje nikomu nije otkrivao, pa ni Saraji. Bila je to nutarnja bol jer nema potomka. Ipak, prihvaćajući Konstantu kao Objavu, ali samo kao djelomičnu spoznaju, on se prepušta vjernosti Bogu Života i svoju vjernost odlikuje Bogom Života. Što smo danas čuli u poslanici Rimljanima.
• S konstantom se pomirio i Mojsije kad čuje Objavu: „Ja sam onaj koji jesam“ vječni, ne promjenjivi, počelo i prapočelo svemu – Univerzum. Konstanta!
• Konstantu  su istraživale sve velike i male civilizacije svijeta. Od Sumera, Akada, Babilonaca, Jerihonaca, Egipćana, Etruščana, Egeja, Inka, Perzijanaca, Rimljana, Slavena, Germana. Sve suvremene civilizacije  ispituju Konstantu ali putem materije, koristeći sve mozgove svijeta ispitujući Božju Konstantu.
• Sjetimo se Stefan Howkinsa i svih svjetski fizičara (10.000) iz najvećeg istraživačkog centra CERN. u Švicarskoj. Štefan nije vjernik, ne znam da li je bezbožnik, ali daje izjavu: Uzalud nam trud svirači. Zaobilazili smo područje objave i područje duha, pokušavajući riješiti stvoreni svijet samo po materiji, ne ide.  Valja se nakloniti teoriji relativiteta (Einstein)  od prije 100 godina.  Nisu pronašli konstantu u materiji.

Dakle ima čovjek muku po sebi i ide mu teško, znajući da se iz stoljeća u stoljeće rađaju ljudi sve siromašniji duhom, a bogatiji materijom. Plodova duha sve manje, a odasvud pritišće ga materija.

Očito je nešto čovjeku po zlu krenulo.
Okružen sve više nekom moćnom tehnikom, a on Duhom sve kržljaviji. Rađa se i umire sa sve manje razvijenim mozgom i siromašnijim duhom.
Postoji li onda muka po čovjeku da prihvati Konstantu a time stane na put svetosti?
Da, svakako da postoji.
To tvrdi biblijska povijest spasenja.  Čovjek nikada nije do kraja prihvatio Konstantu, a današnja civilizacija pogotovo.
A još je onom prvom Čovjeku rečeno da će se zbog ne prihvaćanja Konstante:  morati mučiti, raditi, istraživati i na kraju umrijeti.
Kako prvi čovjek, tako i posljednji. Umrijet će u porođajnim bolima. To je njegova muka.
Ali ta muka je dodijeljena kao KAZNA, KAO KRIŽNI PUT.

• Nešto od toga je shvatio i David za kojega čusmo i danas u Drugoj Samuelovoj kao i mnogi drugi Božji mislioci, prije i poslije obuhvatnije Objave u Kristu.
• Tako, između mnogih drugih i David kaže: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje.“ (Ps 27)

Eto nas na rodoslovlju Današnjega sveca svetoga Josipa koji prihvaća Konstantu Utjelovljenu Riječ Božju. Dakle na izvoru smo same svetosti.

Može li se čovjek riješiti muke bez prihvaćanja Konstante, a nju prema Novozavjetnoj Objavi po Isusu Kristu kako to tvrdi i sv. Pavao u Poslanici Filipljanima ( 3) mnogi žele prezreti i živjeti kao NEPRIJATELJI KRIŽA.

Upravo takvima svršetak je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti, jer misle samo zemaljski. Eto nas opet u materiji.
Stoga: „Braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj… čvrsto stojte u Gospodinu.“

• Muka, Križ, i Smrt su čovjekov KKRIŽNI PUT I KAO KAZNA( „…u znoju lica svoga…“)  
  I KAO NAGRADA,
• po kojoj je moguće doći do preobrazbe, do svetosti
• do uskrsnuća, do statusa „građanina neba“, a tada i čovjek postaje „konstanta“- vječan nepromjenjiv.

I čovjek bi morao prihvatiti istinu o sebi, a ona glasi: Koliko mi je u zemaljskom životu dano i nebeskim obećano: „Ja sam onaj koji jesam“. Zamislite, a to je Bog rekao za sebe.
U jednom i drugom stanju to što jesam s Bogom jesam, s vječnom Konstantom jesam osoba stvorena na sliku Božju..
Ali zaključimo i mi:
KRIŽNI PUT KAO KAZNU u ovoj suznoj dolini ne možemo zaobići, ali je možemo razumjeti kao NAGRADU  kroz svetost Josipa i mnogi kršćana, kroz vjeru u Boga koji je KONSTANTA svega stvorenoga. On je onaj KOJI JEST, a mi uz njega moramo prihvatiti biti to što jesmo, Božja stvorenja uz ponudu biti i Božja preobražena i otkupljena Djeca.
I na kraju, hvala ti Sveti Josipe dobar si primjer sveca i svetosti. Amen!

Župnik