Propovijed održana na Sv. Anu 2025. u župi Dragunja-Straža.

Kršćanska braćo i sestre!
Vaš Župnik me pozvao da propovijedam o Vašim zaštitnicima i našim svecima sv. Ani i Joakimu.
Ukratko sveci su miljenici Božji, prijatelji Boga i čovjeka. Bog jedini posvećuje i čini ljude svetima. A mi ljudi  predstavljamo  sveca svoga naroda kao ljude koji su voljeli mudrost i koje je mudrost vodila putem svetosti.
Nameće se pitanje: Zašto su i Bogu i čovjeku potrebni sveci?
Upravo zato što Bog i čovjek s njima obnavlja ovaj svijet.
Nesporno je:

Da je čovjek je zarobljen grijehom, otuđen, često je neprijatelj drugome. Ta je pojava stara koliko i ljudski rod, pa čitajući ovu našu ljudsku povijest imamo često dojam da čitamo povijest ljudskih neprijateljstava, koja onda rezultiraju borbom za prestižem, raznim intrigama, spletkama, ratovima. Kao da se potvrđuje izreka filozofa Hobbesa „Homo homini lupus“ – Čovjek je čovjeku vuk.

Odakle neprijateljstvo?
Odakle u čovjeku poriv da bude neprijatelj drugome čovjeku, umjesto da mu bude bližnji , da mu bude brat?
Pavao apostol rekao bi da je to zato što grijeh prebiva u čovjeku (Rim 7,17)., što je čovjek po grijehu otuđen, pa u njemu vlada sebičnost i oholost, a to je korijen svih neprijateljstava. Čovjek do te mjere stavlja sebe na prvo mjesto da u drugome više  ne prepoznaje mogućnost zajedništva, da više u sučovjeku ne prepoznaje brata i bližnjega. Često mu srce do te mjere bude ispunjeno zlom, da se odlučuje i drugome činiti zlo.

          Neprijateljstvo drugoga pokušava onda i u meni također prouzročiti neprijateljstvo, želju za osvetom, da i sam počinjem činiti zlo. Na taj način stvara se začarani krug zla jer jedno zlo dolazi na drugo, ovo drugo opet izaziva uzvraćanje zlom i tako u nedogled; neprijateljstvo se više širi i produbljuje, a čovjek po njemu postaje sve manje čovjek.

Tko su ti ljudi koje Bog odabire, jer su voljeli ljude i jer su neprijateljstvo pobjeđivali ljubavlju?

Sir 44, 1.10-15: Čuli smo danas odlomak  Knjige Sirahove, koja spada u grupaciju Mudrosnih knjiga. u U njoj se  opjevavaju slavni muževi i žene u povijesti Božjeg naroda. Treba istaknuti, da pisac ne želi pisati samo povijest kao činjenicu o ljudima, prostoru i vremenu, nego on predstavlja sveca svoga naroda kao ljude koji su voljeli mudrost i koje je mudrost vodila putem svetosti. 

Kako prava mudrost uvijek dolazi od Boga, ona ima snagu odgajati ljude, te im osigurati sreću života. Vrlo je bitno istaknuti osebujne karakteristike ljudi o kojima piše Sirah, što ćemo sada i učiniti.
Djela se takvih pobožnih ljudi ne zaboravljaju, jer u potomcima njihovim ostaje bogata baština. Djeca im se vjerno drže zavjeta i dovijeka loza njihova ostaje. Ne briše se njihova slava i dika dok tijelo počiva u miru, a ime živi za sva pokoljenja.

Njihova se mudrost življenja naviješta i slavi. Pravednost je njihova vječna nagrada na budućem svijetu. Pravednost u Starom zavjetu možemo prispodobit svetosti u Novom zavjetu. Sveti Joakim i Sv. Ana pripadaju vremenu staroga Zavjeta, ali njihova mudrost življenja ne pripada samo povijesti jednog vremena, nego je vječna, vječna onako, kako je Božja mudrost vječna. Oni su iščekivali Utjehu za Božji narod i Duh Sveti bijaše na njima.

Mt 13,16-17: Današnje Evanđelje je kratko, ali ima snažne poruke. Uzeto je iz drugog poglavlja u kojem Isus propovijeda u prispodobama, a zaključci su s veoma snažnim porukama. Dok priča o Riječi koju sijač- Bog sije, i tlu koje prima Riječ-sjeme, kaže: „Tko ima uši, neka čuje!“ Naime, onima kojima je dano znati i razumjeti riječi Isusove, njima Isus kaže:

“Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.“ Otvorenim će se dušama na blago baštinjeno iz Staroga Saveza dodati savršenstvo što ga donosi Novi Savez.

Zatvorenim će se pak oduzeti i ono što imaju. Mnogi gledaju, a ne vide, i slušajući ne čuju. Zato Isus danas u Evanđelju poručuje: „Blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.“ Mnogi su prije vas iščekivali Utjehu za Božji narod  i Duh Sveti bio je na njima.

Ljubav Božja i ljubav čovjekova jedino su kadre preobražavati čovjeka
Ništa, naime, ne može toliko promijeniti čovjeka kao djelotvorna ljubav. Samo je ona kadra od neprijatelja učiniti prijatelja. To je doduše put na duge staze, ali jedini koji u sebi nosi šansu novoga svijeta.

Kršćanin je pozvan da se ne da pobijediti zlom, već da on zlo pobjeđuje dobrim. Na taj način Kraljevstvo Božje dolazi u ovaj stari otuđeni svijet.
Imam li ljubavi, ja i ti smo uz Krista uz sve svece otkupitelji i spasitelji ovoga svijeta. Amen!