Svatko je sa sobom donio svoju priču i svoj sud o Isusu, a do Istine je uvijek dug put (sub.2.tj.k.g.)

********

Heb 9, 2-3.11-14: Kako je Kristova žrtva jedinstvena i konačna, Pisac Poslanice povlači paralelu između velikog svećenika koji jednom godišnje ulazi u Svetinju nad Svetinjama s krvlju jaraca i bikova, te Isusa koji je jednom zauvijek ušao u nebesko svetište sa svojom vlastitom krvlju i tako potvrdio novi savez. Da bi slika bila jasnija Pisac se vraća na vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta kada je Bog ustanovio svoj Savez s Izraelom po Mojsiju i kad mu je naznačio kako napraviti šator. Iako je Bog odlučio živjeti sa svojim narodom u šatoru sličnom njihovim šatorima, narod nije imao pristupa k njemu. Naime, samo je jedan čovjek – veliki svećenik smio jednom godišnje, na dan pomirenja, ući u Svetinju nad svetinjama. Ipak, sve je to imalo samo jedan jedini cilj pripremiti ljude za Krista, koji će svojim dolaskom izmijeniti cjelokupni sustav. Kao savršeni Veliki svećenik on je prinio sama sebe kao savršenu žrtvu za grijeh, i to jednom zauvijek. Uništio je grijeh i njegovu ljagu zauvijek, što nisu mogle starozavjetne žrtve. Božji se plan spasenja po Kristu ispunio te je narod zadobio oproštenje grijeha, a time i pristup k Bogu. Tako više nisu potrebne obredne žrtve, jer se Krist, kao posrednik svoje braće, nalazi neprestance zdesna ocu u nebeskom ne rukotvorenom šatoru. Tako ova Poslanica ne stavlja naglasak samo na Kristovo svećeništvo, nego tvrdi da je riječ o jedinom, pravom i vječnom svećeništvu.

************

Mk 3, 20-21: Nakon što je izabrao svojih dvanaest učenika, od koji tek treba učiniti apostole, Isus se vraća kući. Čim se pročulo da je tu, okuplja se veliko mnoštvo ljudi. Tako dođoše i njegovi. Svatko je sa sobom donio svoju priču i svoj sud o Isusu. Rodbini nije jednostavno jer se govorilo u velikom rasponu istine: ponajprije da je onaj Mesija kojega i kakvoga oni očekuju, Mesija koji treba ispuniti njihove političke želje. A opet, po samim djelima koja čini i riječima koje govori, teško je uklopiv u takav mozaik želja jer se Isus od takve uloge djelima i riječima ograđuje. Farizeji i herodovci, kako smo vidjeli u pređašnjem tekstu, vijećaju o Isusovom velikom utjecaju na mnoštvo ljudi, stoga Isusa treba pogubiti. Bilo je i takvi koji su željeli da ode u Jeruzalem i tamo postane slavan. Vrcaju i iskre kako je Isus i „izvan sebe“, jer sve što radi i čini nije uklopivo s dosadašnjim ljudskim iskustvima o moći i djelovanju čovjeka. Isus to nadilazi. Treba istaknuti da su Isusovi slušatelji i gledatelji pripadali različitim svjetovima. Mnoštvo je od njih tako postavljalo zaključke koji su se prilagođavali duhu svijeta, dok Isus nije od ovoga svijeta. Isusova tajanstvenost tek će biti otkrivena po Križu, smrti, uskrsnuću, uzašašću, te slanju Duha Svetoga, a do tada Isus mirno prolazi između njih, uz razne povike: Sine Davidov, blažena majka koja te rodila, Sine Božji, Svetac Izraelov, Sine Čovječji, ali pravo ime tek pred stoji, a ono glasi: Krist-Pomazanik – Sin Božj