Otk 18, 1-2. 21-23; 19,1-3.9: Često smo čuli u Starom Zavjetu kako su proroci žestoko žigosali stari Babilon (Iz 13,14; Jr 50-51; Ez 26-28) da je on postao sinonimom ljudske oholosti i taštine. Za Ivana i njegove čitatelje ime Babilon, raskošna prostitutka, znači Rim, grad na sedam brežuljaka, blistav , ali u rasapu, gdje su kršćane bacali lavovima ili kod javnih zabava žive spaljivali. Rim, Rim je kaljuža cijelog carstva. Iako je u vrijeme Ivanovo glavni grad čitavog svijeta, još pun snage, vlada, ali ništa ne može zapriječiti njegovu žalosnu propast. Nažalost, svako razdoblje ima svoj ‘Babilon’ utjelovljenje pohlepe, raskoši i užitaka, svega što odvraća čovjeka od Boga. Mamci svake vrste su tu koji puno obećaju, ali malo daju. Babilon, simbol svega što obmanjuje, osuđen je. Ivan opisuje pad Babilona (Rima) ali s njime ide i konačna osuda svake vlasti i moći iz bilo koje epohe koja se hrani zlodjelima i koja postupa s ljudima kao s tržnim predmetima. Bludnica – grad opijen je mučeničkom krvlju kršćana. Božji narod je stalno u napasti da se nagodi sa svijetom. Ali on je pozvan da ni u čem ne popusti i zato će dobiti naknadu. Pravda će se uspostaviti. To je toliko jasno i sigurno da se može reći da se već i ostvarilo. Svršeno je! Babilon je za Ivana pao! U nebu je veliko veselje jer je Bog uslišao molitve mučenika i osudio bezbožni grad. Ovdje nije riječ o uživanju nad propasti i stradavanju, još manje o osveti i radosti, nego je Božji narod bio u pogibelji da i sam zabludi u traganju za istinom i pravdom, pa se raduje što su za nj opasne sile zla zauvijek uništene. Ivanove su riječi proročke riječi. Jer što govori: to Duh po njemu govori Crkvi. A sve što je rečeno i zapisano u Knjizi otkrivenja ostvareno je, ili će se ostvariti za sve slične ‘Babilone’ u budućnosti.

Lk 21, 20-28: U današnjem evanđelju, Isus proriče razorenje Jeruzalema kojeg će gaziti pogani sve dok se ne navrše ,vremena pogana’ (70. g. posl. Krista) . Da, to je otajstvena i simbolička brojka (70) vremena koje je Bog dodijelio poganskim narodima da kazni grešnog Izraela, nakon čega će Izrael doživjeti izbavljenje. Očito da sada stvari drugačije stoje. Razorenje grada je čin Božje odmazde i ispunjenje Pisma te Jeruzalem nakon 70. godine više nema nikakve spasenjske uloge. Kršćani neka mole i neka u te dane odu iz Jeruzalema u Jordaniju (Pelu-Euzebije). To je onih 144 000 tisuće spašenih o kojima piše Ivan. Božji gnjev, i rimsko osvajanje Jeruzalema, sve su to znaci da se ‘vremena pogana’ , progonstva naroda ostvaruju. Mrziteljima Božjim mora doći kraj. Svršeno je!