Svaki vjerni Židov imao je poteškoću razumjeti kroz povijest Božju vjernost i Izraelovu nevjernost (30.tj.pet.)

********

Rim 9, 1-5: Svaki vjerni Židov imao je poteškoću razumjeti kroz povijest Božju vjernost i Izraelovu nevjernost. Stoga se Pavao zaista bori za Izrael. Bilo je i takvi koji su ga optuživali da se iznevjerio svome narodu i da ga je prezreo. On se od toga brani svečanim očitovanjem neograničene ljubavi prema svom narodu i priznanjem njegovih prednosti i posebnog odnosa s Bogom. Pavao jest apostol pogana i on je k njima poslan, ali uvijek daje odgovor na pitanje: Što je s Božjim obećanjima koja je dao židovskom narodu. Bilo je očito, da taj narod, uzet u cjelini, nije prihvatio Radosne vijesti. Nije li Bog povukao svoja obećanja i promijenio svoju odluku kad je pogane pozvao u Crkvu, a izabrani narod ostavio izvan nje. Stoga Pavao tvrdi: Bog nije povukao svoja obećanja, nego da se i ona, i slučaj Židova moraju ispravno shvatiti. I kad bi židovski narod zauvijek odbacio Radosnu vijest, to ne bi značilo da Bog nije ispunio obećanja, jer ona nisu dana narodu u cjelini, nego izabranim skupinama i pojedincima. Tako su Izak i Jakov dobili, a Jišmael i Ezav ostali bez njih. Pri tom se Bog nije ravnao po njihovim zaslugama, nego po svojoj volji. Takav postupak ne bi  bio pravedan ni u slučaju Židova jer je Bog potpuni gospodar svojih darova. Obećanja koja je dao nisu stvar zasluga, nego milosrđa. Bog je dopustio otpad Židova, istina ne svih, da bi mogao sve ljude vjerom izjednačiti pred sobom. Uostalom, židovski otpad nije konačan, Bog ih je samo privremeno odbacio da bi pogani stekli prigodu čuti i primiti radosnu vijest. Polije toga ‘sav će Izrael biti spašen’. Mnoštvo prvi kršćana bili su Židovi, kao i mnogi Isusovi učenici i učenice, pa i sami apostoli.  Ne zaboravimo, Isus je iz židovskog naroda.

*******

Lk 14,1-6: Još smo ranije vidjeli kako izgleda Isusov PUT iz Galileje do Jeruzalema. Danas opet imamo priliku na tom putu primijetiti važnu poruku koju Isus želi odaslati. Subota je. Za Židove to je poseban dan, Dan Gospodnji. Isus, premda zna da su mu Herodovi obavještajci za petama i da je u kući jednog od vodeći u farizejskog sljedbi, kod susreta s čovjekom koji ima vodenu bolest, pita izravno zakonoznance, je li dopušteno ili nije u subotu liječiti. Oni šute. Isus ozdravlja čovjeka dodirom i odmah prelazi u napad s pitanjem: „Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući u dan subotnji?“ Protivnici šute. Lekcija je preteška. Naime farizejsko shvaćanje zakona je toliko usko da je spremno spasiti samo vlastitog sina ili vola, dok je Božja djelotvorna dobrota u Isusovim ozdravljenjima spremna ostvariti spasenje svih ljudi i ljubav prema bližnjemu, pa i u subotu.