Treća nedjelja kroz godinu 2024-b

Današnje Evanđelje govori:
„Pošto Ivan Krstitelj bi predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“
Iz ove Isusove rečenice stoji tvrdnja:
Obraćenje je temeljni zahtjev Evanđelja.
Drugo na što Isus ukazuje je vjera u Evanđelje.
Ako ćemo biti iskreni prema sebi, bez vjere nije moguće ni živjeti.

Vjera je osobni odnos.

I tu su potrebne dvije osobe.

To je osobni odnos prema drugoj osobi.

Tu čovjek stječe svoju unutarnju sigurnost. To nije znanje, koje imamo o osobi kojoj vjerujemo nego moja sigurnost u tu osobu.
U kontekstu današnjeg Evanđelja vjeru shvaćamo kao povjerenje u Isusa.

Siguran sam u njega, i imam povjerenje u njega da govori istinu.

Tu se razvijaju topli odnosi osoba.

To su osjetili i njegovi učenici koje on poziva:
“Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.“

 

Isus je probudio u njima ugodni osobni doživljaj povjerenja.

Oni se obraćaju ka Isusovom radosnom pozivu i njegovoj Radosnoj riječi.

Oni prihvaćaju Isusovo razmišljanje i mijenjaju svoje dosadašnje razmišljanje, dosadašnji način života.

Oni ostavljaju put na kojem ima  grijeha i idu Isusovim putem.

Nije obraćenje privilegij samo grešnika.

I pravednici trebaju obraćenje, jer i oni moraju prihvatiti evanđeoska načela po kojima se vrednuje život.
Svatko se dakle mora obratiti. Kreni za mnom kaže Isus. Taj hod, je hod novim putem na kojem je Isus.
Čuli smo na današnju nedjelju Psalmistu u 25 psalmu:
„Pokaži mi Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!“
Pogledajmo, kako Isus, znajući za grešnu prošlost onih koji mu se obraćaju, ali nema komentara, nego kaže: Idi i ne griješi više.

On ne osuđuje, nego poziva na novi život.

Isus poziva na  ljubav koja se mora roditi ako ima povjerenja i vjere.

Isus poziva na nadu kojoj su temelj i vjera i ljubav.

Tu su upravo začeci Božjeg kraljevstva ovdje na zemlji, koje se približilo kako kaže Isus.

Ono je već tu. Ono se rađa, i nastaje.
Iako je vjera božanski dar, iako je ljubav božanski dar, iako je nada božanski dar, čovjek kršćanin svakodnevno mora unositi svjetlo u svoj život i održavati ga.
On se mora otvarati  za vjeru, ljubav i nadu.
Svuda ljudi čekaju na to, čekaju da bi se proširila radost i nada za dostojan i lijep život.
Sjetimo se opet Isusovih riječi: “Besplatno primiste, besplatno dajte!“
Ne smijemo ove vječne vrijednosti odvajati od Boga kao svoje vlastito dobro, nego baš naprotiv vazda ih živjeti i dijeliti kao božanske darove.
Puno je danas zabluda u borbi za bitno.

Sjetimo se i one biblijske zgode kada se Jakov cijelu noć bori s Božjim poslanikom. Iz borbe izlazi šepav ali blagoslovljen. Čvrsta vjera, velika ljubav i snažna nada, utirala je put Izabranog naroda.

Sjetimo se kako je obamrlom starcu Abrahamu Bog rekao: Blagoslovit ću te i od tebe izvesti veliki narod. I Abraham je postao praotac vjere mnogim narodima.

Svi su ovi i drugi biblijski likovi ukorijenjeni u vjernost.
Evo to Isus traži: obratiti se i ukorijeniti vjernost.

Župnik